Analiza (ne)zvaničnih diskursa o upotrebi droga u Srbiji
Analysis of (un)official discourses on drug use in Serbia
Apstrakt
U radu se bavimo analizom diskursa o upotrebi droga u Srbiji danas. Vladajući zvanični diskurs o drogama može se podvesti pod definiciju moralne panike u čijem stvaranju, podjednako kao i u diseminaciji, važnu ulogu imaju mediji. Njihova taktika: upotreba specifičnog vokabulara, i poruke kojim se upozorava na nadolazeću društvenu katastrofu, je djelotvorna: primaoci medijskog sadržaja postaju anksiozni i uplašeni zbog propasti društva koja ih čeka u skorijoj budućnosti, te se logično preobraćaju u podržavaoce zvaničnih diskursa o nekoj temi. Ovaj proces doveden do kraja ima moć da nakratko spoji pokidano društveno tkivo, ali i da proizvede specifičnu neslobodu građana. Da bismo istražili da li moralne panike vezane za droge i u našoj zemlji mogu imati takve implikacije, u ovom radu smo se bavili analizom zvaničnog diskursa koji je oličen u politikama borbe protiv droga, te onog javnog, koji nam nude recipijenti medijskog sadržaja. Našli smo da kreatori politika pozivaju na objavu rata ...drogama, i imenuju kao najuspješnije strategije borbe prevenciju i kriminalizaciju. Sa njima su u tom pogledu saglasni i primaoci medijskog sadržaja. Nadalje, nema nikakve sumnje oko toga da ovakav diskurs podstiče širenje moralne panike, ali i stvaranje društvenog konsenzusa po pitanju droga. Iako apstraktno definisan, neprijatelj-droga, ima moć da ujedini. No, on može i da oduzme slobodu. Mi smo prepoznali da je taj, moralnom panikom kreiran prostor neslobode omeđen nadolazećom katastrofom, osjećanjem lične nemoći i pozivom višim instancama da djeluju u ime društvene budućnosti.
In the article, we analyse discourse on drug abuse in contemporary Serbia. The ruling official discourse on drugs can be subsumed under the definition of moral panic, in creation of which, as well in dissemination, the media play an important role. Media uses specific vocabulary to send message warning of an impending social catastrophe. This tactic is effective: recipients of media content become anxious and frightened by the downfall of the society that awaits them in the near future. So logically they are converting into supporters of official discourses on the topic. In the end, this process has the power to briefly connect a shredded tissue of social cohesion, but also to produce a lack of freedom of citizens. In order to investigate whether drug-related moral panics in our country can have such implications, in this paper we analyzed the official discourse embodied in anti-drug policies, and the public discourse offered by media. Findings suggest that policymakers are calling on ...war against drugs, and name prevention and criminalization as the most successful strategies to fight it. The recipients of media content are agreeing with them. Furthermore, there is no doubt that such o discourse encourages the spread of moral panic about drugs, as well as social cohesion. Although abstractly defined, the enemy - drug, has the power to unite. However, it also causes a lack of freedom. Because of the narrative of the impending catastrophe, the citizens feel powerless and therefore demand from the higher state authorities to act in the name of the social future.
Ključne reči:
moralna panika / konsenzus / droge / diskurs / analiza sadržaja / moral panic / drugs / discourse / content analysis / consensusIzvor:
Crimen (Beograd), 2021, 12, 1, 3-22Izdavač:
- Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd i Institut za uporedno pravo, Beograd
Institucija/grupa
Sociologija / SociologyTY - JOUR AU - Ljubičić, Milana PY - 2021 UR - http://reff.f.bg.ac.rs/handle/123456789/3230 AB - U radu se bavimo analizom diskursa o upotrebi droga u Srbiji danas. Vladajući zvanični diskurs o drogama može se podvesti pod definiciju moralne panike u čijem stvaranju, podjednako kao i u diseminaciji, važnu ulogu imaju mediji. Njihova taktika: upotreba specifičnog vokabulara, i poruke kojim se upozorava na nadolazeću društvenu katastrofu, je djelotvorna: primaoci medijskog sadržaja postaju anksiozni i uplašeni zbog propasti društva koja ih čeka u skorijoj budućnosti, te se logično preobraćaju u podržavaoce zvaničnih diskursa o nekoj temi. Ovaj proces doveden do kraja ima moć da nakratko spoji pokidano društveno tkivo, ali i da proizvede specifičnu neslobodu građana. Da bismo istražili da li moralne panike vezane za droge i u našoj zemlji mogu imati takve implikacije, u ovom radu smo se bavili analizom zvaničnog diskursa koji je oličen u politikama borbe protiv droga, te onog javnog, koji nam nude recipijenti medijskog sadržaja. Našli smo da kreatori politika pozivaju na objavu rata drogama, i imenuju kao najuspješnije strategije borbe prevenciju i kriminalizaciju. Sa njima su u tom pogledu saglasni i primaoci medijskog sadržaja. Nadalje, nema nikakve sumnje oko toga da ovakav diskurs podstiče širenje moralne panike, ali i stvaranje društvenog konsenzusa po pitanju droga. Iako apstraktno definisan, neprijatelj-droga, ima moć da ujedini. No, on može i da oduzme slobodu. Mi smo prepoznali da je taj, moralnom panikom kreiran prostor neslobode omeđen nadolazećom katastrofom, osjećanjem lične nemoći i pozivom višim instancama da djeluju u ime društvene budućnosti. AB - In the article, we analyse discourse on drug abuse in contemporary Serbia. The ruling official discourse on drugs can be subsumed under the definition of moral panic, in creation of which, as well in dissemination, the media play an important role. Media uses specific vocabulary to send message warning of an impending social catastrophe. This tactic is effective: recipients of media content become anxious and frightened by the downfall of the society that awaits them in the near future. So logically they are converting into supporters of official discourses on the topic. In the end, this process has the power to briefly connect a shredded tissue of social cohesion, but also to produce a lack of freedom of citizens. In order to investigate whether drug-related moral panics in our country can have such implications, in this paper we analyzed the official discourse embodied in anti-drug policies, and the public discourse offered by media. Findings suggest that policymakers are calling on war against drugs, and name prevention and criminalization as the most successful strategies to fight it. The recipients of media content are agreeing with them. Furthermore, there is no doubt that such o discourse encourages the spread of moral panic about drugs, as well as social cohesion. Although abstractly defined, the enemy - drug, has the power to unite. However, it also causes a lack of freedom. Because of the narrative of the impending catastrophe, the citizens feel powerless and therefore demand from the higher state authorities to act in the name of the social future. PB - Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd i Institut za uporedno pravo, Beograd T2 - Crimen (Beograd) T1 - Analiza (ne)zvaničnih diskursa o upotrebi droga u Srbiji T1 - Analysis of (un)official discourses on drug use in Serbia EP - 22 IS - 1 SP - 3 VL - 12 DO - 10.5937/crimen2101003L ER -
@article{ author = "Ljubičić, Milana", year = "2021", abstract = "U radu se bavimo analizom diskursa o upotrebi droga u Srbiji danas. Vladajući zvanični diskurs o drogama može se podvesti pod definiciju moralne panike u čijem stvaranju, podjednako kao i u diseminaciji, važnu ulogu imaju mediji. Njihova taktika: upotreba specifičnog vokabulara, i poruke kojim se upozorava na nadolazeću društvenu katastrofu, je djelotvorna: primaoci medijskog sadržaja postaju anksiozni i uplašeni zbog propasti društva koja ih čeka u skorijoj budućnosti, te se logično preobraćaju u podržavaoce zvaničnih diskursa o nekoj temi. Ovaj proces doveden do kraja ima moć da nakratko spoji pokidano društveno tkivo, ali i da proizvede specifičnu neslobodu građana. Da bismo istražili da li moralne panike vezane za droge i u našoj zemlji mogu imati takve implikacije, u ovom radu smo se bavili analizom zvaničnog diskursa koji je oličen u politikama borbe protiv droga, te onog javnog, koji nam nude recipijenti medijskog sadržaja. Našli smo da kreatori politika pozivaju na objavu rata drogama, i imenuju kao najuspješnije strategije borbe prevenciju i kriminalizaciju. Sa njima su u tom pogledu saglasni i primaoci medijskog sadržaja. Nadalje, nema nikakve sumnje oko toga da ovakav diskurs podstiče širenje moralne panike, ali i stvaranje društvenog konsenzusa po pitanju droga. Iako apstraktno definisan, neprijatelj-droga, ima moć da ujedini. No, on može i da oduzme slobodu. Mi smo prepoznali da je taj, moralnom panikom kreiran prostor neslobode omeđen nadolazećom katastrofom, osjećanjem lične nemoći i pozivom višim instancama da djeluju u ime društvene budućnosti., In the article, we analyse discourse on drug abuse in contemporary Serbia. The ruling official discourse on drugs can be subsumed under the definition of moral panic, in creation of which, as well in dissemination, the media play an important role. Media uses specific vocabulary to send message warning of an impending social catastrophe. This tactic is effective: recipients of media content become anxious and frightened by the downfall of the society that awaits them in the near future. So logically they are converting into supporters of official discourses on the topic. In the end, this process has the power to briefly connect a shredded tissue of social cohesion, but also to produce a lack of freedom of citizens. In order to investigate whether drug-related moral panics in our country can have such implications, in this paper we analyzed the official discourse embodied in anti-drug policies, and the public discourse offered by media. Findings suggest that policymakers are calling on war against drugs, and name prevention and criminalization as the most successful strategies to fight it. The recipients of media content are agreeing with them. Furthermore, there is no doubt that such o discourse encourages the spread of moral panic about drugs, as well as social cohesion. Although abstractly defined, the enemy - drug, has the power to unite. However, it also causes a lack of freedom. Because of the narrative of the impending catastrophe, the citizens feel powerless and therefore demand from the higher state authorities to act in the name of the social future.", publisher = "Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd i Institut za uporedno pravo, Beograd", journal = "Crimen (Beograd)", title = "Analiza (ne)zvaničnih diskursa o upotrebi droga u Srbiji, Analysis of (un)official discourses on drug use in Serbia", pages = "22-3", number = "1", volume = "12", doi = "10.5937/crimen2101003L" }
Ljubičić, M.. (2021). Analiza (ne)zvaničnih diskursa o upotrebi droga u Srbiji. in Crimen (Beograd) Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd i Institut za uporedno pravo, Beograd., 12(1), 3-22. https://doi.org/10.5937/crimen2101003L
Ljubičić M. Analiza (ne)zvaničnih diskursa o upotrebi droga u Srbiji. in Crimen (Beograd). 2021;12(1):3-22. doi:10.5937/crimen2101003L .
Ljubičić, Milana, "Analiza (ne)zvaničnih diskursa o upotrebi droga u Srbiji" in Crimen (Beograd), 12, no. 1 (2021):3-22, https://doi.org/10.5937/crimen2101003L . .