Recruitment of auxilia in Illyricum from Augustus to Nero
Regrutacija pomoćnih odreda u Iliriku od Augusta do Nerona
Само за регистроване кориснике
2018
Конференцијски прилог (Објављена верзија)
,
Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт
The aim of this paper would be to examine the patterns of recruitment of auxiliary regiments which garrisoned Illyricum during the reign of the Julio-Claudian dynasty. Scant epigraphic evidence allows us only to glimpse general principles of conscription. Inscriptions seem to indicate two distinct sources of new soldiers. The alae and cohorts of Illyricum were conscripted in the areas where they had been raised. Local recruitment started as early as the first half of the first century AD. It seems that the main bulk of recruits came from the tribes of southern Pannonia, an area which has been under the Roman rule and influence since Augustus’ reign.
U Iliriku su, tijekom vladavine julijevsko-klaudijevske dinastije, bili stacionirani brojni pomoćni odredi. Analiza epigrafskog materijala otkriva dva glavna načela njihove regrutacije. Neke jedinice su novim vojnicima popunjavane u provincijama i područjima
u kojima su osnovane. Tako u kohortama II Alpinorum i III Alpinorum, koje su bile stacionirane u Panoniji, odnosno Dalmaciji,
srećemo pripadnike alpskih plemena, pokorenih 15. godine pr. Kr. (Bodiontii, Caturiges, Egui, Ulati, Velauni). Sudeći prema onomastičkom materijalu, kohorta I Campanorum, dio posade Dalmacije od vremena Batonovog rata (6-9. godine), barem je djelomično
popunjavana regrutima iz Kampanije. Pomoćni odredi osnovani na Iberskom poluotoku redovito su, čini se, novačeni u hispanskim
provincijama. U ali II Asturum, koja je bila dio panonskog garnizona, posvjedočen je jedan pripadnik Zela (Zoelae), jednog od 22
plemena Astura. U kohorti I Lucensium, čiji je logor bio Humac u Dalmaciji, služio je jedan vojnik iz ...grada Lucus Augusti u provinciji
Hispania Tarraconensis. Redovima hispanskih novaka u spomenutoj jedinici i kohorti I Bracaraugustanorum pripadaju još petorica
vojnika. Na to ukazuju njihova imena i imena njihovih očeva, koja se svrstavaju u epihorsku onomastiku Iberskog poluotoka (Alburus, Andamionius, Angetus, Caturo, Medutus). Odredi osnovani u Siriji također su popunjavani sirijskim novacima. U kohorti II
Cyrrhestarum, koja je u Dalmaciji bila od Batonovog rata, posvjedočena su četvorica vojnika iz Beroje i jedan iz Kira. U ali I Augusta
Ituraeorum u Panoniji srećemo jednog Iturejca, a redovima sirijskih, možda i iturejskih, novaka pripadaju još petorica vojnika koji
nose semitska imena (Acrabunis, Baramna, Bricbelus, Hanicus, Zanis). Poznati kao izuzetno dobri strijelci, Iturejci su u rimskoj vojsci
služili još od vremena građanskog rata između Cezara i Pompeja.
Pomoćni odredi stacionirani u Iliriku popunjavani su za vlade Julijevaca-Klaudijevaca i lokalnim regrutima. U Panoniji je novačenje
počelo pod Tiberijem, nešto ranije nego u Dalmaciji. Prvo precizno datirano svjedočanstvo predstavlja diploma vojnika po imenu
Dases, izdana prije 54. godine. Ovaj pripadnik plemena Kornakata stupio je u kohortu II Hispanorum scutata, stacioniranu u Panoniji,
prije 29. godine. Epigrafski izvori ukazuju da je novačenje u Panoniji vršeno prije svega među plemenima na jugu provincije. Među
vojnicima ala i kohorti Dalmacije i Panonije posvedočeni su Varcijani, Kolapijani, Breuci i Jasi. Sva spomenuta plemena bila su pod
rimskim utjecajem i vlašću od posljednjih desetljeća republike ili od vremena Augustove vlade. Neka su pokorena tijekom Augustovog Ilirskog rata (35-33. godne pr. Kr.), a druga tijekom Panonskog rata koji su vodili Agripa i Tiberije (13-9. godine pr. Kr.).
Lokalna regrutacija je u Dalmaciji počela nekoliko desetljeća kasnije nego u Panoniji. Prvi pouzdano datiran slučaj pada u 59. godinu, kada je u kohortu I Montanorum, koja je bila stacionirana u Dalmaciji, stupio Dasije iz plemena Delmata. Razlika između Panonije i Dalmacije povezana je s prilikama u Dalmaciji poslije Batonovog rata. Iako su pobunjenici pobijeđeni 9. godine, Rimljanima je
bilo potrebno izvjesno vrijeme da paciikuju unutrašnjost provincije. Zbog toga je novačenje u Dalmaciji počelo znatno kasnije nego
u Panoniji. Među regrutima iz redova domaćeg stanovništva Dalmacije srećemo po jednog vojnika iz plemena Daorsa, koje je pod
rimskim utjecajem bilo od poraza ilirskog vladara Gencija, i Japoda, koje je pokorio August 35. godine pr. Kr. Onomastički materijal
ukazuje da im treba pridružiti još trojicu vojnika koji nose ilirska imena (Epicadus, Plares i Aplo), kao i jednog čiji se otac vjerojatno
zvao Laedus.
Кључне речи:
Illyricum / Dalmatia / Pannonia / auxiliary regiments / recruitment / Ilirik / Dalmacija / Panonija / pomoćne postrojbe / novačenjeИзвор:
The century of the brave. Roman conquest and indigenous resistance in Illyricum during the Time of Augustus and his heirs. Proceedings of the international conference, Zagreb, 22-26. 9. 2014, 2018, 147-155Издавач:
- Zagreb: Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Институција/група
Istorija / HistoryTY - CONF AU - Ferjančić, Snežana PY - 2018 UR - http://reff.f.bg.ac.rs/handle/123456789/6036 AB - The aim of this paper would be to examine the patterns of recruitment of auxiliary regiments which garrisoned Illyricum during the reign of the Julio-Claudian dynasty. Scant epigraphic evidence allows us only to glimpse general principles of conscription. Inscriptions seem to indicate two distinct sources of new soldiers. The alae and cohorts of Illyricum were conscripted in the areas where they had been raised. Local recruitment started as early as the first half of the first century AD. It seems that the main bulk of recruits came from the tribes of southern Pannonia, an area which has been under the Roman rule and influence since Augustus’ reign. AB - U Iliriku su, tijekom vladavine julijevsko-klaudijevske dinastije, bili stacionirani brojni pomoćni odredi. Analiza epigrafskog materijala otkriva dva glavna načela njihove regrutacije. Neke jedinice su novim vojnicima popunjavane u provincijama i područjima u kojima su osnovane. Tako u kohortama II Alpinorum i III Alpinorum, koje su bile stacionirane u Panoniji, odnosno Dalmaciji, srećemo pripadnike alpskih plemena, pokorenih 15. godine pr. Kr. (Bodiontii, Caturiges, Egui, Ulati, Velauni). Sudeći prema onomastičkom materijalu, kohorta I Campanorum, dio posade Dalmacije od vremena Batonovog rata (6-9. godine), barem je djelomično popunjavana regrutima iz Kampanije. Pomoćni odredi osnovani na Iberskom poluotoku redovito su, čini se, novačeni u hispanskim provincijama. U ali II Asturum, koja je bila dio panonskog garnizona, posvjedočen je jedan pripadnik Zela (Zoelae), jednog od 22 plemena Astura. U kohorti I Lucensium, čiji je logor bio Humac u Dalmaciji, služio je jedan vojnik iz grada Lucus Augusti u provinciji Hispania Tarraconensis. Redovima hispanskih novaka u spomenutoj jedinici i kohorti I Bracaraugustanorum pripadaju još petorica vojnika. Na to ukazuju njihova imena i imena njihovih očeva, koja se svrstavaju u epihorsku onomastiku Iberskog poluotoka (Alburus, Andamionius, Angetus, Caturo, Medutus). Odredi osnovani u Siriji također su popunjavani sirijskim novacima. U kohorti II Cyrrhestarum, koja je u Dalmaciji bila od Batonovog rata, posvjedočena su četvorica vojnika iz Beroje i jedan iz Kira. U ali I Augusta Ituraeorum u Panoniji srećemo jednog Iturejca, a redovima sirijskih, možda i iturejskih, novaka pripadaju još petorica vojnika koji nose semitska imena (Acrabunis, Baramna, Bricbelus, Hanicus, Zanis). Poznati kao izuzetno dobri strijelci, Iturejci su u rimskoj vojsci služili još od vremena građanskog rata između Cezara i Pompeja. Pomoćni odredi stacionirani u Iliriku popunjavani su za vlade Julijevaca-Klaudijevaca i lokalnim regrutima. U Panoniji je novačenje počelo pod Tiberijem, nešto ranije nego u Dalmaciji. Prvo precizno datirano svjedočanstvo predstavlja diploma vojnika po imenu Dases, izdana prije 54. godine. Ovaj pripadnik plemena Kornakata stupio je u kohortu II Hispanorum scutata, stacioniranu u Panoniji, prije 29. godine. Epigrafski izvori ukazuju da je novačenje u Panoniji vršeno prije svega među plemenima na jugu provincije. Među vojnicima ala i kohorti Dalmacije i Panonije posvedočeni su Varcijani, Kolapijani, Breuci i Jasi. Sva spomenuta plemena bila su pod rimskim utjecajem i vlašću od posljednjih desetljeća republike ili od vremena Augustove vlade. Neka su pokorena tijekom Augustovog Ilirskog rata (35-33. godne pr. Kr.), a druga tijekom Panonskog rata koji su vodili Agripa i Tiberije (13-9. godine pr. Kr.). Lokalna regrutacija je u Dalmaciji počela nekoliko desetljeća kasnije nego u Panoniji. Prvi pouzdano datiran slučaj pada u 59. godinu, kada je u kohortu I Montanorum, koja je bila stacionirana u Dalmaciji, stupio Dasije iz plemena Delmata. Razlika između Panonije i Dalmacije povezana je s prilikama u Dalmaciji poslije Batonovog rata. Iako su pobunjenici pobijeđeni 9. godine, Rimljanima je bilo potrebno izvjesno vrijeme da paciikuju unutrašnjost provincije. Zbog toga je novačenje u Dalmaciji počelo znatno kasnije nego u Panoniji. Među regrutima iz redova domaćeg stanovništva Dalmacije srećemo po jednog vojnika iz plemena Daorsa, koje je pod rimskim utjecajem bilo od poraza ilirskog vladara Gencija, i Japoda, koje je pokorio August 35. godine pr. Kr. Onomastički materijal ukazuje da im treba pridružiti još trojicu vojnika koji nose ilirska imena (Epicadus, Plares i Aplo), kao i jednog čiji se otac vjerojatno zvao Laedus. PB - Zagreb: Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu C3 - The century of the brave. Roman conquest and indigenous resistance in Illyricum during the Time of Augustus and his heirs. Proceedings of the international conference, Zagreb, 22-26. 9. 2014 T1 - Recruitment of auxilia in Illyricum from Augustus to Nero T1 - Regrutacija pomoćnih odreda u Iliriku od Augusta do Nerona EP - 155 SP - 147 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_6036 ER -
@conference{ author = "Ferjančić, Snežana", year = "2018", abstract = "The aim of this paper would be to examine the patterns of recruitment of auxiliary regiments which garrisoned Illyricum during the reign of the Julio-Claudian dynasty. Scant epigraphic evidence allows us only to glimpse general principles of conscription. Inscriptions seem to indicate two distinct sources of new soldiers. The alae and cohorts of Illyricum were conscripted in the areas where they had been raised. Local recruitment started as early as the first half of the first century AD. It seems that the main bulk of recruits came from the tribes of southern Pannonia, an area which has been under the Roman rule and influence since Augustus’ reign., U Iliriku su, tijekom vladavine julijevsko-klaudijevske dinastije, bili stacionirani brojni pomoćni odredi. Analiza epigrafskog materijala otkriva dva glavna načela njihove regrutacije. Neke jedinice su novim vojnicima popunjavane u provincijama i područjima u kojima su osnovane. Tako u kohortama II Alpinorum i III Alpinorum, koje su bile stacionirane u Panoniji, odnosno Dalmaciji, srećemo pripadnike alpskih plemena, pokorenih 15. godine pr. Kr. (Bodiontii, Caturiges, Egui, Ulati, Velauni). Sudeći prema onomastičkom materijalu, kohorta I Campanorum, dio posade Dalmacije od vremena Batonovog rata (6-9. godine), barem je djelomično popunjavana regrutima iz Kampanije. Pomoćni odredi osnovani na Iberskom poluotoku redovito su, čini se, novačeni u hispanskim provincijama. U ali II Asturum, koja je bila dio panonskog garnizona, posvjedočen je jedan pripadnik Zela (Zoelae), jednog od 22 plemena Astura. U kohorti I Lucensium, čiji je logor bio Humac u Dalmaciji, služio je jedan vojnik iz grada Lucus Augusti u provinciji Hispania Tarraconensis. Redovima hispanskih novaka u spomenutoj jedinici i kohorti I Bracaraugustanorum pripadaju još petorica vojnika. Na to ukazuju njihova imena i imena njihovih očeva, koja se svrstavaju u epihorsku onomastiku Iberskog poluotoka (Alburus, Andamionius, Angetus, Caturo, Medutus). Odredi osnovani u Siriji također su popunjavani sirijskim novacima. U kohorti II Cyrrhestarum, koja je u Dalmaciji bila od Batonovog rata, posvjedočena su četvorica vojnika iz Beroje i jedan iz Kira. U ali I Augusta Ituraeorum u Panoniji srećemo jednog Iturejca, a redovima sirijskih, možda i iturejskih, novaka pripadaju još petorica vojnika koji nose semitska imena (Acrabunis, Baramna, Bricbelus, Hanicus, Zanis). Poznati kao izuzetno dobri strijelci, Iturejci su u rimskoj vojsci služili još od vremena građanskog rata između Cezara i Pompeja. Pomoćni odredi stacionirani u Iliriku popunjavani su za vlade Julijevaca-Klaudijevaca i lokalnim regrutima. U Panoniji je novačenje počelo pod Tiberijem, nešto ranije nego u Dalmaciji. Prvo precizno datirano svjedočanstvo predstavlja diploma vojnika po imenu Dases, izdana prije 54. godine. Ovaj pripadnik plemena Kornakata stupio je u kohortu II Hispanorum scutata, stacioniranu u Panoniji, prije 29. godine. Epigrafski izvori ukazuju da je novačenje u Panoniji vršeno prije svega među plemenima na jugu provincije. Među vojnicima ala i kohorti Dalmacije i Panonije posvedočeni su Varcijani, Kolapijani, Breuci i Jasi. Sva spomenuta plemena bila su pod rimskim utjecajem i vlašću od posljednjih desetljeća republike ili od vremena Augustove vlade. Neka su pokorena tijekom Augustovog Ilirskog rata (35-33. godne pr. Kr.), a druga tijekom Panonskog rata koji su vodili Agripa i Tiberije (13-9. godine pr. Kr.). Lokalna regrutacija je u Dalmaciji počela nekoliko desetljeća kasnije nego u Panoniji. Prvi pouzdano datiran slučaj pada u 59. godinu, kada je u kohortu I Montanorum, koja je bila stacionirana u Dalmaciji, stupio Dasije iz plemena Delmata. Razlika između Panonije i Dalmacije povezana je s prilikama u Dalmaciji poslije Batonovog rata. Iako su pobunjenici pobijeđeni 9. godine, Rimljanima je bilo potrebno izvjesno vrijeme da paciikuju unutrašnjost provincije. Zbog toga je novačenje u Dalmaciji počelo znatno kasnije nego u Panoniji. Među regrutima iz redova domaćeg stanovništva Dalmacije srećemo po jednog vojnika iz plemena Daorsa, koje je pod rimskim utjecajem bilo od poraza ilirskog vladara Gencija, i Japoda, koje je pokorio August 35. godine pr. Kr. Onomastički materijal ukazuje da im treba pridružiti još trojicu vojnika koji nose ilirska imena (Epicadus, Plares i Aplo), kao i jednog čiji se otac vjerojatno zvao Laedus.", publisher = "Zagreb: Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu", journal = "The century of the brave. Roman conquest and indigenous resistance in Illyricum during the Time of Augustus and his heirs. Proceedings of the international conference, Zagreb, 22-26. 9. 2014", title = "Recruitment of auxilia in Illyricum from Augustus to Nero, Regrutacija pomoćnih odreda u Iliriku od Augusta do Nerona", pages = "155-147", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_6036" }
Ferjančić, S.. (2018). Recruitment of auxilia in Illyricum from Augustus to Nero. in The century of the brave. Roman conquest and indigenous resistance in Illyricum during the Time of Augustus and his heirs. Proceedings of the international conference, Zagreb, 22-26. 9. 2014 Zagreb: Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu., 147-155. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_6036
Ferjančić S. Recruitment of auxilia in Illyricum from Augustus to Nero. in The century of the brave. Roman conquest and indigenous resistance in Illyricum during the Time of Augustus and his heirs. Proceedings of the international conference, Zagreb, 22-26. 9. 2014. 2018;:147-155. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_6036 .
Ferjančić, Snežana, "Recruitment of auxilia in Illyricum from Augustus to Nero" in The century of the brave. Roman conquest and indigenous resistance in Illyricum during the Time of Augustus and his heirs. Proceedings of the international conference, Zagreb, 22-26. 9. 2014 (2018):147-155, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_6036 .