Psihoanaliza, govor, jezik
Psychoanalysis, speech, language
Апстракт
Psihoanalitička situacija je pretežno govorna relacija, govorni događaj. Govorna komunikacija je nesvodiva na domen semantičkog. Govoriti ne znači samo saopštavati. Govor može imati konkretne efekte. U psihoanalitičkoj situaciji, kao i u svakoj govornoj relaciji, slušalac je je izložen efektima prozodije i značenjskim efektima reči. Kod primitivnih mentalnih organizacija nemogućnost semiotizacije unutrašnjih stanja dovodi do specifičnog prodora prozodijskih elemenata u govor subjekta. Ovi akustički elementi koji mogu biti u funkciji evokacije rudimentrano mentalizovanih, bezimenih, nesemiotizovana unutrašnja stanja, potencijalno mogu imati efekat na recipijenta. Prilikom tumačenja, kako u radu sa primitivnim mentalnim organizacijama, tako i u radu sa neurotičnim pacijentima, nužno je imati u vidu performativno dejstvo govora. Diskurs karakterističan za transfernu situaciju može biti oblikovan tako da proizvede želju i prikrije perzistentan manjak u biću. Smisao diskursa tada primarno n...e leži u kazivanju, koliko u višku iskazivanja, performativnim efektima reči. Treba imati na umu da smisao govora analiziranog nikada nije u potpunosti uhvatljiv za analitičara, da uvek negde beži, izmiče. Kada se govor pacijenta opire tumačenju, u analitički proces se može uplesti analitičareva želja za znanjem, koja je u funkciji užitka. To dalje može usloviti zastoj u analitičkom procesu. Uspešan ishod analize treba da dovede do de-idealizacije analitičara kao subjekta za koga se pretpostavlja da zna.
Psychoanalytical situation is mainly speech relation, a speech event. Speech communication cannot be reduced to semantic domain. To speak is not solely to say. Speech can have concrete effects. In psychoanalytical situation, as in any speech relation, listener is exposed to both prosodic effects and effects of words. At primitive mental organizations, inability of semiotization of inner states leads to specific intrusion of prosodic elements in subject's speech. These acoustic elements, which can be in function of evocation of rudimentary metalized, unnamed, non-semiotized inner states, can, potentionaly, have effect on recipient. In interpretation, whether working with patients with primitive mental organizations or with neurotics, it is necessary to have in view these performative effects of speech. Discourse characteristic for transfer situation can be shaped in such a way to produce desire and hide persistent lack in being. The discourse's meaning than does not lie primarily in spe...ech as in excess of saying, in pereformative effects of words. It should be kept in mind that the meaning of patients speech never unfolds fully for the analyst, that it slips through, fiddles away... When patient's speech resists interpretation, analyst's desire for knowledge can interfere in analytical process thus leading to its impasse. Successful outcome of analysis should lead to de-idealization of analyst as subject who is supposed to know.
Кључне речи:
psihoanaliza / prozodija / performativ / govor / speech / psychoanalysis / prosody / performativeИзвор:
Theoria, 2011, 54, 2, 105-115Издавач:
- Srpsko filozofsko društvo, Beograd
Институција/група
Psihologija / PsychologyTY - JOUR AU - Vulević, Gordana PY - 2011 UR - http://reff.f.bg.ac.rs/handle/123456789/1195 AB - Psihoanalitička situacija je pretežno govorna relacija, govorni događaj. Govorna komunikacija je nesvodiva na domen semantičkog. Govoriti ne znači samo saopštavati. Govor može imati konkretne efekte. U psihoanalitičkoj situaciji, kao i u svakoj govornoj relaciji, slušalac je je izložen efektima prozodije i značenjskim efektima reči. Kod primitivnih mentalnih organizacija nemogućnost semiotizacije unutrašnjih stanja dovodi do specifičnog prodora prozodijskih elemenata u govor subjekta. Ovi akustički elementi koji mogu biti u funkciji evokacije rudimentrano mentalizovanih, bezimenih, nesemiotizovana unutrašnja stanja, potencijalno mogu imati efekat na recipijenta. Prilikom tumačenja, kako u radu sa primitivnim mentalnim organizacijama, tako i u radu sa neurotičnim pacijentima, nužno je imati u vidu performativno dejstvo govora. Diskurs karakterističan za transfernu situaciju može biti oblikovan tako da proizvede želju i prikrije perzistentan manjak u biću. Smisao diskursa tada primarno ne leži u kazivanju, koliko u višku iskazivanja, performativnim efektima reči. Treba imati na umu da smisao govora analiziranog nikada nije u potpunosti uhvatljiv za analitičara, da uvek negde beži, izmiče. Kada se govor pacijenta opire tumačenju, u analitički proces se može uplesti analitičareva želja za znanjem, koja je u funkciji užitka. To dalje može usloviti zastoj u analitičkom procesu. Uspešan ishod analize treba da dovede do de-idealizacije analitičara kao subjekta za koga se pretpostavlja da zna. AB - Psychoanalytical situation is mainly speech relation, a speech event. Speech communication cannot be reduced to semantic domain. To speak is not solely to say. Speech can have concrete effects. In psychoanalytical situation, as in any speech relation, listener is exposed to both prosodic effects and effects of words. At primitive mental organizations, inability of semiotization of inner states leads to specific intrusion of prosodic elements in subject's speech. These acoustic elements, which can be in function of evocation of rudimentary metalized, unnamed, non-semiotized inner states, can, potentionaly, have effect on recipient. In interpretation, whether working with patients with primitive mental organizations or with neurotics, it is necessary to have in view these performative effects of speech. Discourse characteristic for transfer situation can be shaped in such a way to produce desire and hide persistent lack in being. The discourse's meaning than does not lie primarily in speech as in excess of saying, in pereformative effects of words. It should be kept in mind that the meaning of patients speech never unfolds fully for the analyst, that it slips through, fiddles away... When patient's speech resists interpretation, analyst's desire for knowledge can interfere in analytical process thus leading to its impasse. Successful outcome of analysis should lead to de-idealization of analyst as subject who is supposed to know. PB - Srpsko filozofsko društvo, Beograd T2 - Theoria T1 - Psihoanaliza, govor, jezik T1 - Psychoanalysis, speech, language EP - 115 IS - 2 SP - 105 VL - 54 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_1195 ER -
@article{ author = "Vulević, Gordana", year = "2011", abstract = "Psihoanalitička situacija je pretežno govorna relacija, govorni događaj. Govorna komunikacija je nesvodiva na domen semantičkog. Govoriti ne znači samo saopštavati. Govor može imati konkretne efekte. U psihoanalitičkoj situaciji, kao i u svakoj govornoj relaciji, slušalac je je izložen efektima prozodije i značenjskim efektima reči. Kod primitivnih mentalnih organizacija nemogućnost semiotizacije unutrašnjih stanja dovodi do specifičnog prodora prozodijskih elemenata u govor subjekta. Ovi akustički elementi koji mogu biti u funkciji evokacije rudimentrano mentalizovanih, bezimenih, nesemiotizovana unutrašnja stanja, potencijalno mogu imati efekat na recipijenta. Prilikom tumačenja, kako u radu sa primitivnim mentalnim organizacijama, tako i u radu sa neurotičnim pacijentima, nužno je imati u vidu performativno dejstvo govora. Diskurs karakterističan za transfernu situaciju može biti oblikovan tako da proizvede želju i prikrije perzistentan manjak u biću. Smisao diskursa tada primarno ne leži u kazivanju, koliko u višku iskazivanja, performativnim efektima reči. Treba imati na umu da smisao govora analiziranog nikada nije u potpunosti uhvatljiv za analitičara, da uvek negde beži, izmiče. Kada se govor pacijenta opire tumačenju, u analitički proces se može uplesti analitičareva želja za znanjem, koja je u funkciji užitka. To dalje može usloviti zastoj u analitičkom procesu. Uspešan ishod analize treba da dovede do de-idealizacije analitičara kao subjekta za koga se pretpostavlja da zna., Psychoanalytical situation is mainly speech relation, a speech event. Speech communication cannot be reduced to semantic domain. To speak is not solely to say. Speech can have concrete effects. In psychoanalytical situation, as in any speech relation, listener is exposed to both prosodic effects and effects of words. At primitive mental organizations, inability of semiotization of inner states leads to specific intrusion of prosodic elements in subject's speech. These acoustic elements, which can be in function of evocation of rudimentary metalized, unnamed, non-semiotized inner states, can, potentionaly, have effect on recipient. In interpretation, whether working with patients with primitive mental organizations or with neurotics, it is necessary to have in view these performative effects of speech. Discourse characteristic for transfer situation can be shaped in such a way to produce desire and hide persistent lack in being. The discourse's meaning than does not lie primarily in speech as in excess of saying, in pereformative effects of words. It should be kept in mind that the meaning of patients speech never unfolds fully for the analyst, that it slips through, fiddles away... When patient's speech resists interpretation, analyst's desire for knowledge can interfere in analytical process thus leading to its impasse. Successful outcome of analysis should lead to de-idealization of analyst as subject who is supposed to know.", publisher = "Srpsko filozofsko društvo, Beograd", journal = "Theoria", title = "Psihoanaliza, govor, jezik, Psychoanalysis, speech, language", pages = "115-105", number = "2", volume = "54", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_1195" }
Vulević, G.. (2011). Psihoanaliza, govor, jezik. in Theoria Srpsko filozofsko društvo, Beograd., 54(2), 105-115. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_1195
Vulević G. Psihoanaliza, govor, jezik. in Theoria. 2011;54(2):105-115. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_1195 .
Vulević, Gordana, "Psihoanaliza, govor, jezik" in Theoria, 54, no. 2 (2011):105-115, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_1195 .