Vaspitači kao istraživači sopstvene prakse

Abstract

Rad se bavi analizom istraživanja vaspitača sa polazišta uloge vaspitača kao istraživača sopstvene prakse i funkcije istraživanja kao transformacije prakse. Prikazi istraživanja vaspitača i video-prezentacije istraživanja analizirani su kodiranjem podataka u matricama analize sadržaja, sa ciljem da se analizira istraživačka dimenzija prakse vaspitača. Pitanja na osnovu kojih je rađena analiza istraživanja vaspitača odnose se na razloge pokretanja, planiranje, razvijanje i integrisanje istraživanja u praksu, kao i na vrednovanje procesa i efekata istraživanja. Analiza pokazuje da mali broj vaspitača koristi svoja istraživanja za preispitivanje sopstvene prakse i da najveću dobit od svojih istraživanja vide kao dobit za decu. Sinteze podataka svih parametara analize istraživanja ukazuje na postojanje različitih modela istraživanja vaspitača i na dominaciju neistraživačkih modela. Kao na jednu od strategija podrške vaspitaču kao istraživaču sopstvene prakse, u radu se ukazuje na sistemski pristup u razvijanju zajednice istraživanja kroz sinergiju odnosa nosilaca inicijalnog obrazovanja vaspitača, naučne i istraživačke delatnosti i politike profesionalnog razvoja i predškolskog vaspitanja.

The text deals with an analysis of preschool educators as researchers of their own practice and the function of action research in the transformation of practice. The educators' research video presentations were analyzed by coding the data in the matrix of content analysis, in order to explore the dimensions of the educators' action research practice. The questions on the basis of which the analysis was performed were related to reasons for commencing, planning, developing and integrating action research into practice, as well as evaluating the process and its effects. The analysis shows that few educators use action research and that those who do regard the benefits for children as the greatest benefit. The synthesis of all data parameters indicates a variety of research models used by educators and the dominance of non-research models. A systemic approach to the development of action research community through synergy of relations between the agents of pre-service educator training, scientific and research fields, and professional development and preschool education policy are proposed as one possible strategy for educators' action research support.