Prošireno sopstvo

Abstract

U ovom radu ću nastojati da pokažem da u debati o prirodi sopstva jedan pojam, pojam kognitivnog sopstva, ima teorijski primat u odnosu na alternativne pojmove zbog njegove uske povezanosti sa pojmom osobe u debati o ličnom identitetu. Potom ću pružiti odbranu hipoteze da iz teze o proširenom umu i kogniciji sledi teza o proširenom kognitivnom sopstvu ukoliko se dodatno pretpostavi Parfitov Psihološki kriterijum ličnog identiteta. Nakon razmatranja nekoliko kritika argumenta da iz tvrdnje proširenog uma sledi tvrdnja proširenog sopstva, pružiću odgovore na njih koji će pokazati da one ili iskrivljavaju originalnu tezu o proširenju uma ili unose nove metafizičke pretpostavke koje je teško ili nemoguće opravdati. Jednoj od takvih pretpostavki, onoj kojom se tvrdi da je moguće da jedan um sadrži drugi, posvetiću posebnu pažnju. Pažljivim ispitivanjem pokazaće se da TA pretpostavka može da se zadrži ukoliko je relacija između mereološki povezanih umova takva da sprečava psihološki kontinuitet između takvih umova, dok se mora napustiti ukoliko postoji relacija psihološkog kontinuiteta između njih, jer u tom slučaju ona rađa probleme proliferacije umova, previše mislilaca, obesmišljavanja pojma lica, itd. Takođe, ovo će nas dovesti i do jasne demarkacije pristupa kojim se tvrdi mogućnost postojanja grupnih umova i onog kojim se zastupa teza o proširenju uma. Njihova ključna razlika će se sastojati u zastupanju suprotstavljenih stavova povodom relacije psihološkog kontinuiteta kada su u pitanju različiti široki umovi i njihovi biološki konstituenti, što će ujedno biti i jedan od glavnih rezultata ovog rada pored same odbrane teze o proširenom sopstvu.

In this paper I aim to show that in the debate about the nature of the self one concept, the concept of the cognitive self, has a theoretical primacy over other conceptual alternatives because of its connection with the concept of a person in the debate about personal identity. Consequently, I will offer a defense of the hypothesis that the Extended Mind thesis implies the Extended Cognitive Self thesis if we additionally assume Parfit's Psychological criterium of personal identity. After I consider several counterarguments to the claim that the Extended Mind implies the Extended Self, I will offer their criticism and show that they either distort the original Extended Mind thesis or introduce hardly defensible metaphysical assumptions. To one such assumption, that claims that one mind can contain another, I will pay special attention. By careful examination it will be shown that such assumption can be kept only if the relation between the mereologically connected minds is such that prevents psychological continuity between them, while it has to be abandoned if there is a psychological continuity between such minds because it would produce numerous problems such as the problem of too many thinkers, the proliferation of minds, the concept of the person would become useless, etc. Also, these considerations will lead us to the clear demarcation line between those approaches that claim the possibility of group minds and those that claim that there are extended minds. Their key difference will be in taking contrary stances towards the relation of psychological continuity when it comes to different wide minds and their biological constituents. This will be one of the main results of this paper, together with the defense of the Extended Cognitive Self thesis.