Visualising Sexual Otherness in the Late Medieval Eastern Christian Monasteries

Abstract

Life in a medieval monastery was conceptually conceived as the path toward achieving angelic likeness. The practices of bodily mortification were employed in attaining the genderless and passionless nature of angels. Alongside discussion on the performativity of the non-binary character of monastic gender and desired asexuality, the aim of this paper is to show that certain pictorial representations were able to encourage this fashioning of the monastic Self by offering the image of sexual Other in their contemplative encounter with the monk. The argument is presented through the analysis of three case studies: (1) the monumental figures of alluring nude sinners from the Sopoćani Monastery; (2) the gruesome painted “relief” of the condemned from the Gračanica Monastery; (3) and the unusual representations of two demons depicted in the sanctuary of the church at Marko’s Monastery.

Život u srednjovjekovnom manastiru konceptualno je osmišljen kao put ka postizanju anđeoske prirode otjelovljene u dva ideala: asomata (bestjelesni) i apatheia (bestrašće). Ova je monaška težnja potakla nadvladavanje jednostavne binarne rodne podjele i gašenje tjelesnih nagona. Stoga su se monasi služili metodama mučenja tijela kako bi postigli svoj cilj. Oslanjajući se na teorijski okvir konstruiranja Drugosti, ovaj rad razmatra određene likovne primjere koji su se koristili u oblikovanju monaškog bistva kroz prezentaciju slike seksualnog Drugog. U radu se raspravlja o tome kako je naglašeno dočaravanje tjelesnosti, kroz prikaze nagih figura grješnika na prikazima Strašnog suda, bilo temeljno obilježje seksualne Drugosti. Štoviše, dodjeljujući tjelesnost i muškim i ženskim likovima povezanim s grijesima karakterističnima za društvo laika, laici su označeni kao seksualni Drugi u monaškome kontekstu. U odnosu prema njima monasi su bili u stanju odrediti svoje kolektivno zamišljeno biće, oslobođeno posljedica pada Adama i Eve.