Kritika anarhoprimitivizma
Critique of anarcho-primitivism
Article (Published version)
Metadata
Show full item recordAbstract
Osnovni cilj ovog rada je kritičko razmatranje ekstremno
ekocentristične struje anarhizma, koja se zove anarhoprimitivizam.
Smatramo da je anarhoprimitivizam, kao ideologija koja se zalaže za
potpuno ukidanje civilizacijskih dostignuća i vraćanje na stadijume
lovaca sakupljača, jedan od neuspelih odgovora na krizu zapadne
levice, nastalu tokom sedamdesetih godina 20. veka. U cilju što bolje
kritičke analize anarhoprimitivizma, potrebno je, pre svega, odrediti
njegove osnovne postulate kao i uzroke njegovog nastanka. Nakon
toga će uslediti detaljna kritika njegovih filozofskih korena i političkoideoloških rešenja koje on pruža. Anarhoprimitivistička aistoričnost
koja podrazumeva da se čitavo čovečanstvo može olako vratiti na
predcivilizacijske stupnjeve, njegov iracionalni romantizam, ekstremni
antitehnologizam i simplifikovanje osnovnih levičarskih postulata
predstavljaju samo načine bekstva dela razočarane levice od hvatanja
u koštac sa konkretnim problemima savremenosti.... Zbog toga se i
anarhoprimitivizam može odrediti kao bledunjavi oblik postmoderne
misli, nastao kroz nekonzistentni eklekticizam. Primitivisti stoga ne
predstavljaju ozbiljan pokret koji bi mogao da poremeti današnji
status quo već samo šačicu samodovoljnih intelektualaca i aktivista. U
ovom radu kroz kritičku analizu anarhoprimitivizma biće pokazano
kako iz njegove intelektualne nekonzistentnosti proizilazi i njegov slab
poltičko-praktični delatni potencijal, zbog čega se anarhoprimitivizam može okarakterisati kao krajnja margina u spektru antisistemske
misli.
The main goal of this paper is a critical consideration of the extremely ecocentric
current of anarchism, which is called anarcho-primitivism. We believe that
anarcho-primitivism, as an ideology that advocates the complete abolition of
civilizational achievements and return to the stages of hunter-gatherers, is one of
the failed responses to the crisis of the Western left, which arose during the 1970s.
In order to better critically analyze anarcho-primitivism, it is necessary, above all,
to determine its basic postulates as well as the causes of its emergence. This will be
followed by a detailed critique of his philosophical roots and the political and
ideological solutions he provides. Anarcho-primitivist ahistoricism, which implies
that all of humanity can easily return to pre-civilization levels, its irrational
romanticism, extreme anti-technologal stances and simplification of basic leftist
postulates are just ways for the frustrated left to escape from tackling the conc...rete
problems of modernity. Therefore, anarcho-primitivism can also be defined as a
fading form of postmodern thought, created through inconsistent eclecticism.
Primitivists, therefore, do not represent a serious movement that could disrupt the
current status quo, but only a handful of self-sufficient intellectuals and activists. In
this paper, through a critical analysis of anarcho-primitivism, it will be shown how
its weak political-practical action potential arises from its intellectual
inconsistency, which is why anarcho-primitivism can be characterized as an
extreme margin in the spectrum of anti-systemic thought.
Keywords:
anarhoprimitivizam / postmodernizam / postmoderna levica / kritika anarhoprimitivizma / kritika postmoderne levice / Anarcho-primitivism / postmodernism / postmodern left / critique of anarcho-primitivism / critique of postmodern leftSource:
Zbornik instituta za kriminološka i sociološka istraživanja, 2022, 41, 1, 89-103Publisher:
- Institut za krimnološka i sociološka istraživanja
Funding / projects:
- Projekat "Čovek i društvo u vreme krize" finansiran od strane Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu
Institution/Community
Sociologija / SociologyTY - JOUR AU - Mandić, Stefan PY - 2022 UR - http://reff.f.bg.ac.rs/handle/123456789/5274 AB - Osnovni cilj ovog rada je kritičko razmatranje ekstremno ekocentristične struje anarhizma, koja se zove anarhoprimitivizam. Smatramo da je anarhoprimitivizam, kao ideologija koja se zalaže za potpuno ukidanje civilizacijskih dostignuća i vraćanje na stadijume lovaca sakupljača, jedan od neuspelih odgovora na krizu zapadne levice, nastalu tokom sedamdesetih godina 20. veka. U cilju što bolje kritičke analize anarhoprimitivizma, potrebno je, pre svega, odrediti njegove osnovne postulate kao i uzroke njegovog nastanka. Nakon toga će uslediti detaljna kritika njegovih filozofskih korena i političkoideoloških rešenja koje on pruža. Anarhoprimitivistička aistoričnost koja podrazumeva da se čitavo čovečanstvo može olako vratiti na predcivilizacijske stupnjeve, njegov iracionalni romantizam, ekstremni antitehnologizam i simplifikovanje osnovnih levičarskih postulata predstavljaju samo načine bekstva dela razočarane levice od hvatanja u koštac sa konkretnim problemima savremenosti. Zbog toga se i anarhoprimitivizam može odrediti kao bledunjavi oblik postmoderne misli, nastao kroz nekonzistentni eklekticizam. Primitivisti stoga ne predstavljaju ozbiljan pokret koji bi mogao da poremeti današnji status quo već samo šačicu samodovoljnih intelektualaca i aktivista. U ovom radu kroz kritičku analizu anarhoprimitivizma biće pokazano kako iz njegove intelektualne nekonzistentnosti proizilazi i njegov slab poltičko-praktični delatni potencijal, zbog čega se anarhoprimitivizam može okarakterisati kao krajnja margina u spektru antisistemske misli. AB - The main goal of this paper is a critical consideration of the extremely ecocentric current of anarchism, which is called anarcho-primitivism. We believe that anarcho-primitivism, as an ideology that advocates the complete abolition of civilizational achievements and return to the stages of hunter-gatherers, is one of the failed responses to the crisis of the Western left, which arose during the 1970s. In order to better critically analyze anarcho-primitivism, it is necessary, above all, to determine its basic postulates as well as the causes of its emergence. This will be followed by a detailed critique of his philosophical roots and the political and ideological solutions he provides. Anarcho-primitivist ahistoricism, which implies that all of humanity can easily return to pre-civilization levels, its irrational romanticism, extreme anti-technologal stances and simplification of basic leftist postulates are just ways for the frustrated left to escape from tackling the concrete problems of modernity. Therefore, anarcho-primitivism can also be defined as a fading form of postmodern thought, created through inconsistent eclecticism. Primitivists, therefore, do not represent a serious movement that could disrupt the current status quo, but only a handful of self-sufficient intellectuals and activists. In this paper, through a critical analysis of anarcho-primitivism, it will be shown how its weak political-practical action potential arises from its intellectual inconsistency, which is why anarcho-primitivism can be characterized as an extreme margin in the spectrum of anti-systemic thought. PB - Institut za krimnološka i sociološka istraživanja T2 - Zbornik instituta za kriminološka i sociološka istraživanja T1 - Kritika anarhoprimitivizma T1 - Critique of anarcho-primitivism EP - 103 IS - 1 SP - 89 VL - 41 DO - 10.47152/ziksi2022016 ER -
@article{ author = "Mandić, Stefan", year = "2022", abstract = "Osnovni cilj ovog rada je kritičko razmatranje ekstremno ekocentristične struje anarhizma, koja se zove anarhoprimitivizam. Smatramo da je anarhoprimitivizam, kao ideologija koja se zalaže za potpuno ukidanje civilizacijskih dostignuća i vraćanje na stadijume lovaca sakupljača, jedan od neuspelih odgovora na krizu zapadne levice, nastalu tokom sedamdesetih godina 20. veka. U cilju što bolje kritičke analize anarhoprimitivizma, potrebno je, pre svega, odrediti njegove osnovne postulate kao i uzroke njegovog nastanka. Nakon toga će uslediti detaljna kritika njegovih filozofskih korena i političkoideoloških rešenja koje on pruža. Anarhoprimitivistička aistoričnost koja podrazumeva da se čitavo čovečanstvo može olako vratiti na predcivilizacijske stupnjeve, njegov iracionalni romantizam, ekstremni antitehnologizam i simplifikovanje osnovnih levičarskih postulata predstavljaju samo načine bekstva dela razočarane levice od hvatanja u koštac sa konkretnim problemima savremenosti. Zbog toga se i anarhoprimitivizam može odrediti kao bledunjavi oblik postmoderne misli, nastao kroz nekonzistentni eklekticizam. Primitivisti stoga ne predstavljaju ozbiljan pokret koji bi mogao da poremeti današnji status quo već samo šačicu samodovoljnih intelektualaca i aktivista. U ovom radu kroz kritičku analizu anarhoprimitivizma biće pokazano kako iz njegove intelektualne nekonzistentnosti proizilazi i njegov slab poltičko-praktični delatni potencijal, zbog čega se anarhoprimitivizam može okarakterisati kao krajnja margina u spektru antisistemske misli., The main goal of this paper is a critical consideration of the extremely ecocentric current of anarchism, which is called anarcho-primitivism. We believe that anarcho-primitivism, as an ideology that advocates the complete abolition of civilizational achievements and return to the stages of hunter-gatherers, is one of the failed responses to the crisis of the Western left, which arose during the 1970s. In order to better critically analyze anarcho-primitivism, it is necessary, above all, to determine its basic postulates as well as the causes of its emergence. This will be followed by a detailed critique of his philosophical roots and the political and ideological solutions he provides. Anarcho-primitivist ahistoricism, which implies that all of humanity can easily return to pre-civilization levels, its irrational romanticism, extreme anti-technologal stances and simplification of basic leftist postulates are just ways for the frustrated left to escape from tackling the concrete problems of modernity. Therefore, anarcho-primitivism can also be defined as a fading form of postmodern thought, created through inconsistent eclecticism. Primitivists, therefore, do not represent a serious movement that could disrupt the current status quo, but only a handful of self-sufficient intellectuals and activists. In this paper, through a critical analysis of anarcho-primitivism, it will be shown how its weak political-practical action potential arises from its intellectual inconsistency, which is why anarcho-primitivism can be characterized as an extreme margin in the spectrum of anti-systemic thought.", publisher = "Institut za krimnološka i sociološka istraživanja", journal = "Zbornik instituta za kriminološka i sociološka istraživanja", title = "Kritika anarhoprimitivizma, Critique of anarcho-primitivism", pages = "103-89", number = "1", volume = "41", doi = "10.47152/ziksi2022016" }
Mandić, S.. (2022). Kritika anarhoprimitivizma. in Zbornik instituta za kriminološka i sociološka istraživanja Institut za krimnološka i sociološka istraživanja., 41(1), 89-103. https://doi.org/10.47152/ziksi2022016
Mandić S. Kritika anarhoprimitivizma. in Zbornik instituta za kriminološka i sociološka istraživanja. 2022;41(1):89-103. doi:10.47152/ziksi2022016 .
Mandić, Stefan, "Kritika anarhoprimitivizma" in Zbornik instituta za kriminološka i sociološka istraživanja, 41, no. 1 (2022):89-103, https://doi.org/10.47152/ziksi2022016 . .