Jačanje rezilijentnosti pojedinaca i zajednice u uslovima novih bezbedonosnih rizika i pretnji
Апстракт
Vanredna situacija predstavlja neočekivanu, obično iznenadnu opasnost po život i zdravlje ljudi kao što je npr. pandemija. Ona može biti prirodna ili izazvana od strane čoveka. Karakteriše je ugroženost velikog broja ljudi, često i njihovih osnovnih potreba. Takođe, remeti se socijalna i ekološka ravnoteža u zajednici i dolazi do psiholoških posledica.
Specifičnost epidemije kao bezbedonosnog rizika ogleda se u tome što je ona nevidljiv neprijatelj, dolazi do oboljevanja (nemogućnost za rad, teško stanje, smrt). Ima eksplozivan tok i prenosi se u druge gradove i zemlje. Veliki je udar na zdravstveni sistem koji se muči da obuzda epidemiju, a psihološke posledice po stanovništvo su mnogobrojne (žrtve su svi, socijalna distanca utiče na odnose, izolacija i karantin utiču na depresivno raspoloženje, javljanje straha usled pravih i lažnih vesti…).
Posao psihijatara, psihologa i drugih pomagača u bilo kojoj kriznoj situaciji je da organizuju prvu psihološku pomoć za pogođeno stanovništv...o. To je otežano ukoliko je pogođeno stanovništvo cela populacija, kao i kada su sami psihijatri i psiholozi žrtve situacije. Intervencije su, stoga, morale biti modifikovane – prelazak na onlajn sistem. Proces pomaganja obuhvata sledeće korake: 1) trijaža i uspostavljanje kontakta; 2) aktivno slušanje; 3) smirivanje; 4) pomaganje u prevladavanju; 5) davanje informacija.
Rezilijentnost pogođenih može se jačati na različite načine. Neki od primera su raniji ili tokom krize stečeni resursi pojedinaca, zatim socijalna podrška, sprovođenje rituala, prevladavanje, sprovođenje akcija u zajednici, SOS linija i ekonomska pomoć države. Nivo rezilijentnosti se može podići kroz sistemsku samorefleksiju koja podrazumeva introspekciju emotivnih stanja, prepoznavanje okidača, promenu percepcije i uočavanje prilika, fokus na lični rast i evaluaciju preduzetih aktivnosti.
Кључне речи:
rezilijentnost / prevladavanje / kriza / epidemijaИзвор:
Strategic Risk and Crisis Management - Readiness for future crisis, 19-20.oktobar, 2021Издавач:
- Centar za analizu rizika i upravljanje krizama
Институција/група
Psihologija / PsychologyTY - CONF AU - Jović, Slađana AU - Petrović, Nikola PY - 2021 UR - http://reff.f.bg.ac.rs/handle/123456789/5724 AB - Vanredna situacija predstavlja neočekivanu, obično iznenadnu opasnost po život i zdravlje ljudi kao što je npr. pandemija. Ona može biti prirodna ili izazvana od strane čoveka. Karakteriše je ugroženost velikog broja ljudi, često i njihovih osnovnih potreba. Takođe, remeti se socijalna i ekološka ravnoteža u zajednici i dolazi do psiholoških posledica. Specifičnost epidemije kao bezbedonosnog rizika ogleda se u tome što je ona nevidljiv neprijatelj, dolazi do oboljevanja (nemogućnost za rad, teško stanje, smrt). Ima eksplozivan tok i prenosi se u druge gradove i zemlje. Veliki je udar na zdravstveni sistem koji se muči da obuzda epidemiju, a psihološke posledice po stanovništvo su mnogobrojne (žrtve su svi, socijalna distanca utiče na odnose, izolacija i karantin utiču na depresivno raspoloženje, javljanje straha usled pravih i lažnih vesti…). Posao psihijatara, psihologa i drugih pomagača u bilo kojoj kriznoj situaciji je da organizuju prvu psihološku pomoć za pogođeno stanovništvo. To je otežano ukoliko je pogođeno stanovništvo cela populacija, kao i kada su sami psihijatri i psiholozi žrtve situacije. Intervencije su, stoga, morale biti modifikovane – prelazak na onlajn sistem. Proces pomaganja obuhvata sledeće korake: 1) trijaža i uspostavljanje kontakta; 2) aktivno slušanje; 3) smirivanje; 4) pomaganje u prevladavanju; 5) davanje informacija. Rezilijentnost pogođenih može se jačati na različite načine. Neki od primera su raniji ili tokom krize stečeni resursi pojedinaca, zatim socijalna podrška, sprovođenje rituala, prevladavanje, sprovođenje akcija u zajednici, SOS linija i ekonomska pomoć države. Nivo rezilijentnosti se može podići kroz sistemsku samorefleksiju koja podrazumeva introspekciju emotivnih stanja, prepoznavanje okidača, promenu percepcije i uočavanje prilika, fokus na lični rast i evaluaciju preduzetih aktivnosti. PB - Centar za analizu rizika i upravljanje krizama C3 - Strategic Risk and Crisis Management - Readiness for future crisis, 19-20.oktobar T1 - Jačanje rezilijentnosti pojedinaca i zajednice u uslovima novih bezbedonosnih rizika i pretnji UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_5724 ER -
@conference{ author = "Jović, Slađana and Petrović, Nikola", year = "2021", abstract = "Vanredna situacija predstavlja neočekivanu, obično iznenadnu opasnost po život i zdravlje ljudi kao što je npr. pandemija. Ona može biti prirodna ili izazvana od strane čoveka. Karakteriše je ugroženost velikog broja ljudi, često i njihovih osnovnih potreba. Takođe, remeti se socijalna i ekološka ravnoteža u zajednici i dolazi do psiholoških posledica. Specifičnost epidemije kao bezbedonosnog rizika ogleda se u tome što je ona nevidljiv neprijatelj, dolazi do oboljevanja (nemogućnost za rad, teško stanje, smrt). Ima eksplozivan tok i prenosi se u druge gradove i zemlje. Veliki je udar na zdravstveni sistem koji se muči da obuzda epidemiju, a psihološke posledice po stanovništvo su mnogobrojne (žrtve su svi, socijalna distanca utiče na odnose, izolacija i karantin utiču na depresivno raspoloženje, javljanje straha usled pravih i lažnih vesti…). Posao psihijatara, psihologa i drugih pomagača u bilo kojoj kriznoj situaciji je da organizuju prvu psihološku pomoć za pogođeno stanovništvo. To je otežano ukoliko je pogođeno stanovništvo cela populacija, kao i kada su sami psihijatri i psiholozi žrtve situacije. Intervencije su, stoga, morale biti modifikovane – prelazak na onlajn sistem. Proces pomaganja obuhvata sledeće korake: 1) trijaža i uspostavljanje kontakta; 2) aktivno slušanje; 3) smirivanje; 4) pomaganje u prevladavanju; 5) davanje informacija. Rezilijentnost pogođenih može se jačati na različite načine. Neki od primera su raniji ili tokom krize stečeni resursi pojedinaca, zatim socijalna podrška, sprovođenje rituala, prevladavanje, sprovođenje akcija u zajednici, SOS linija i ekonomska pomoć države. Nivo rezilijentnosti se može podići kroz sistemsku samorefleksiju koja podrazumeva introspekciju emotivnih stanja, prepoznavanje okidača, promenu percepcije i uočavanje prilika, fokus na lični rast i evaluaciju preduzetih aktivnosti.", publisher = "Centar za analizu rizika i upravljanje krizama", journal = "Strategic Risk and Crisis Management - Readiness for future crisis, 19-20.oktobar", title = "Jačanje rezilijentnosti pojedinaca i zajednice u uslovima novih bezbedonosnih rizika i pretnji", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_5724" }
Jović, S.,& Petrović, N.. (2021). Jačanje rezilijentnosti pojedinaca i zajednice u uslovima novih bezbedonosnih rizika i pretnji. in Strategic Risk and Crisis Management - Readiness for future crisis, 19-20.oktobar Centar za analizu rizika i upravljanje krizama.. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_5724
Jović S, Petrović N. Jačanje rezilijentnosti pojedinaca i zajednice u uslovima novih bezbedonosnih rizika i pretnji. in Strategic Risk and Crisis Management - Readiness for future crisis, 19-20.oktobar. 2021;. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_5724 .
Jović, Slađana, Petrović, Nikola, "Jačanje rezilijentnosti pojedinaca i zajednice u uslovima novih bezbedonosnih rizika i pretnji" in Strategic Risk and Crisis Management - Readiness for future crisis, 19-20.oktobar (2021), https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_5724 .