Recruitment of auxilia in Illyricum from Augustus to Nero

Abstract

The aim of this paper would be to examine the patterns of recruitment of auxiliary regiments which garrisoned Illyricum during the reign of the Julio-Claudian dynasty. Scant epigraphic evidence allows us only to glimpse general principles of conscription. Inscriptions seem to indicate two distinct sources of new soldiers. The alae and cohorts of Illyricum were conscripted in the areas where they had been raised. Local recruitment started as early as the first half of the first century AD. It seems that the main bulk of recruits came from the tribes of southern Pannonia, an area which has been under the Roman rule and influence since Augustus’ reign.

U Iliriku su, tijekom vladavine julijevsko-klaudijevske dinastije, bili stacionirani brojni pomoćni odredi. Analiza epigrafskog materijala otkriva dva glavna načela njihove regrutacije. Neke jedinice su novim vojnicima popunjavane u provincijama i područjima u kojima su osnovane. Tako u kohortama II Alpinorum i III Alpinorum, koje su bile stacionirane u Panoniji, odnosno Dalmaciji, srećemo pripadnike alpskih plemena, pokorenih 15. godine pr. Kr. (Bodiontii, Caturiges, Egui, Ulati, Velauni). Sudeći prema onomastičkom materijalu, kohorta I Campanorum, dio posade Dalmacije od vremena Batonovog rata (6-9. godine), barem je djelomično popunjavana regrutima iz Kampanije. Pomoćni odredi osnovani na Iberskom poluotoku redovito su, čini se, novačeni u hispanskim provincijama. U ali II Asturum, koja je bila dio panonskog garnizona, posvjedočen je jedan pripadnik Zela (Zoelae), jednog od 22 plemena Astura. U kohorti I Lucensium, čiji je logor bio Humac u Dalmaciji, služio je jedan vojnik iz grada Lucus Augusti u provinciji Hispania Tarraconensis. Redovima hispanskih novaka u spomenutoj jedinici i kohorti I Bracaraugustanorum pripadaju još petorica vojnika. Na to ukazuju njihova imena i imena njihovih očeva, koja se svrstavaju u epihorsku onomastiku Iberskog poluotoka (Alburus, Andamionius, Angetus, Caturo, Medutus). Odredi osnovani u Siriji također su popunjavani sirijskim novacima. U kohorti II Cyrrhestarum, koja je u Dalmaciji bila od Batonovog rata, posvjedočena su četvorica vojnika iz Beroje i jedan iz Kira. U ali I Augusta Ituraeorum u Panoniji srećemo jednog Iturejca, a redovima sirijskih, možda i iturejskih, novaka pripadaju još petorica vojnika koji nose semitska imena (Acrabunis, Baramna, Bricbelus, Hanicus, Zanis). Poznati kao izuzetno dobri strijelci, Iturejci su u rimskoj vojsci služili još od vremena građanskog rata između Cezara i Pompeja. Pomoćni odredi stacionirani u Iliriku popunjavani su za vlade Julijevaca-Klaudijevaca i lokalnim regrutima. U Panoniji je novačenje počelo pod Tiberijem, nešto ranije nego u Dalmaciji. Prvo precizno datirano svjedočanstvo predstavlja diploma vojnika po imenu Dases, izdana prije 54. godine. Ovaj pripadnik plemena Kornakata stupio je u kohortu II Hispanorum scutata, stacioniranu u Panoniji, prije 29. godine. Epigrafski izvori ukazuju da je novačenje u Panoniji vršeno prije svega među plemenima na jugu provincije. Među vojnicima ala i kohorti Dalmacije i Panonije posvedočeni su Varcijani, Kolapijani, Breuci i Jasi. Sva spomenuta plemena bila su pod rimskim utjecajem i vlašću od posljednjih desetljeća republike ili od vremena Augustove vlade. Neka su pokorena tijekom Augustovog Ilirskog rata (35-33. godne pr. Kr.), a druga tijekom Panonskog rata koji su vodili Agripa i Tiberije (13-9. godine pr. Kr.). Lokalna regrutacija je u Dalmaciji počela nekoliko desetljeća kasnije nego u Panoniji. Prvi pouzdano datiran slučaj pada u 59. godinu, kada je u kohortu I Montanorum, koja je bila stacionirana u Dalmaciji, stupio Dasije iz plemena Delmata. Razlika između Panonije i Dalmacije povezana je s prilikama u Dalmaciji poslije Batonovog rata. Iako su pobunjenici pobijeđeni 9. godine, Rimljanima je bilo potrebno izvjesno vrijeme da paciikuju unutrašnjost provincije. Zbog toga je novačenje u Dalmaciji počelo znatno kasnije nego u Panoniji. Među regrutima iz redova domaćeg stanovništva Dalmacije srećemo po jednog vojnika iz plemena Daorsa, koje je pod rimskim utjecajem bilo od poraza ilirskog vladara Gencija, i Japoda, koje je pokorio August 35. godine pr. Kr. Onomastički materijal ukazuje da im treba pridružiti još trojicu vojnika koji nose ilirska imena (Epicadus, Plares i Aplo), kao i jednog čiji se otac vjerojatno zvao Laedus.