Aktivizam, optimizam i priroda arheološke evidencije
Конференцијски прилог (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт
Tema ovog izlaganja je sagledavanje prirode arheološke evidencije kroz dva naizgled nespojiva domena. Prvi je aktivistička i sasvim konkretna borba za očuvanje nasleđa, a drugi domen je filozofija arheologije i filozofija nauka koje se bave dubokom prošlošću. Upravo je zanimljivo što tako različita polja, dovode do sličnih uvida o prirodi arheološkog rezonovanja. Pošto je reč o pokazateljima koji nisu široko zastupljeni u teorijskoj arheologiji, čini se da su vredni promišljanja.
Gotovo svim arheolozima iz Srbije je dobro poznato da je Peticija protiv izgradnje gondole na Beogradskoj tvrđavi iz 2019. godine, koju je potpisalo više od 16 000 građana, bila početak (zasada) uspešne aktivističke akcije, koju i dalje vodi organizacija Europa Nostra Srbija.
Ovu inicijativu su podržale ključne stručne institucije i pojedinci iz oblasti nasleđa, arhitekture, arheologije i ekologije. Cilj niza aktivističkih događaja bila je zaštita kulturnog, ali i prirodnog nasleđa koji bi bili ugroženi izgr...adnjom gondole na Kalemegdanu. Arheolozi su samouvereno tvrdili da bi se arheološki slojevi nenadoknadivo narušili, a argumentaciju o važnosti čuvanja postojećeg stanja potkrepljivali su argumentima iz raznorodnih oblasti: od arhitekture do ekologije. Pokazuje se da su arheolozi postali samouvereni u svojim tvrdnjama pred opasnošću uništenja arheološkog zapisa, slojeva i evidencije, za šta je ovo tek jedan od ilustrativnih primera.
Suprotno agilnosti koja je ovom prilikom pokazana, teorijski orijentisani arheolozi u Srbiji deluju zapreteno u interpretativne nesigurnosti pred senzacionalističkim žudnjama javnosti. To nije bez razloga, osmisliti dobru arheološku interpretaciju je đavolski teško. Zbog toga su ograđivanje, interpretativna nesigurnost i pesimizam gotovo podrazumljivi klišei, za one arheologe u Srbiji čije je svetonazore oblikovao postprocesni/postmoderni pogled na svet. Takav pogled je zasnovan na: odbijanju generalizacija, problematizovanju uloge etnografskih analogija kao adekvatnog referentnog okvira za arheološku rekonstrukciju, dekonstrukciji, te kritičkom preispitivanju predsudova i predrasuda zasnovanih na idejama koje prethode istraživanju. Ovom stavu ide u prilog to što arheološki podaci nisu dati, odnosno što se njihova priroda može okarkterisati kao ambivalentna i paradoksalna. Pa ipak, pred opasnošću zarivanja gondole u slojeve Beogradske tvrđave, u pitanje nije dovođeno postojeće saznanje i vrednost evidencije. Epistemološki optimizam se činio kao nužan.
Stoga je cilj izlaganja da uporedi iskustvo iz aktivističke prakse sa epistemološkim načelima struke, odnosno da izloži ideje o prirodi arheološke evidencije iz perspektive epistemološkog optimizma/realizma. Predstavnici ovog pristupa pri proučavanju nauka koje se prošlošću, raskidaju sa Kunovom perspektivom i pojmom paradigme, a razgovaraju o novim pitanjima: pododređenosti, fragmentarnosti i indirektnosti arheološke evidencije. To je nov način da se kaže ono što arheolozi dobro znaju – na bazi istih ostataka može se doći do različitih a podjednako dobro utemeljenih tumačenja.
Uprkos navedenim ograničenjima, materijalnost arheološke evidencije, kroz pristup evidencionog rezonovanja, je izvor optimizma u pogledu problema mogućnosti naučnog saznanja u arheologiji. Umesto opredeljivanja između različitih nivoa binarnosti (prirodno/društveno, pozitivizam/postpozitivizam, opšte/pojedinačno, istraživanje vođeno teorijom/podacima), ovaj pristup ukazuje pažnju na mnogostruke linije evidencije i odgovarajuće pristupe za njihovo praćenje, kao i situaciono promišljanje nauke koja se ne zbiva u idealnim okolnostima.
Кључне речи:
filozofija arheologije / istorija arheologije / epistemologija / pododređenost / interdisciplinarnost / materijalnost / arheološka evidencijaИзвор:
Srpska arheologija između teorije i činjenica VIII: Arheologija i antropocen, 2021, 67-71Издавач:
- Филозофски факултет Одељење за археологију Центар за теоријску археологију, Београд
Институција/група
Arheologija / ArchaeologyTY - CONF AU - Milosavljević, Monika PY - 2021 UR - http://reff.f.bg.ac.rs/handle/123456789/6171 AB - Tema ovog izlaganja je sagledavanje prirode arheološke evidencije kroz dva naizgled nespojiva domena. Prvi je aktivistička i sasvim konkretna borba za očuvanje nasleđa, a drugi domen je filozofija arheologije i filozofija nauka koje se bave dubokom prošlošću. Upravo je zanimljivo što tako različita polja, dovode do sličnih uvida o prirodi arheološkog rezonovanja. Pošto je reč o pokazateljima koji nisu široko zastupljeni u teorijskoj arheologiji, čini se da su vredni promišljanja. Gotovo svim arheolozima iz Srbije je dobro poznato da je Peticija protiv izgradnje gondole na Beogradskoj tvrđavi iz 2019. godine, koju je potpisalo više od 16 000 građana, bila početak (zasada) uspešne aktivističke akcije, koju i dalje vodi organizacija Europa Nostra Srbija. Ovu inicijativu su podržale ključne stručne institucije i pojedinci iz oblasti nasleđa, arhitekture, arheologije i ekologije. Cilj niza aktivističkih događaja bila je zaštita kulturnog, ali i prirodnog nasleđa koji bi bili ugroženi izgradnjom gondole na Kalemegdanu. Arheolozi su samouvereno tvrdili da bi se arheološki slojevi nenadoknadivo narušili, a argumentaciju o važnosti čuvanja postojećeg stanja potkrepljivali su argumentima iz raznorodnih oblasti: od arhitekture do ekologije. Pokazuje se da su arheolozi postali samouvereni u svojim tvrdnjama pred opasnošću uništenja arheološkog zapisa, slojeva i evidencije, za šta je ovo tek jedan od ilustrativnih primera. Suprotno agilnosti koja je ovom prilikom pokazana, teorijski orijentisani arheolozi u Srbiji deluju zapreteno u interpretativne nesigurnosti pred senzacionalističkim žudnjama javnosti. To nije bez razloga, osmisliti dobru arheološku interpretaciju je đavolski teško. Zbog toga su ograđivanje, interpretativna nesigurnost i pesimizam gotovo podrazumljivi klišei, za one arheologe u Srbiji čije je svetonazore oblikovao postprocesni/postmoderni pogled na svet. Takav pogled je zasnovan na: odbijanju generalizacija, problematizovanju uloge etnografskih analogija kao adekvatnog referentnog okvira za arheološku rekonstrukciju, dekonstrukciji, te kritičkom preispitivanju predsudova i predrasuda zasnovanih na idejama koje prethode istraživanju. Ovom stavu ide u prilog to što arheološki podaci nisu dati, odnosno što se njihova priroda može okarkterisati kao ambivalentna i paradoksalna. Pa ipak, pred opasnošću zarivanja gondole u slojeve Beogradske tvrđave, u pitanje nije dovođeno postojeće saznanje i vrednost evidencije. Epistemološki optimizam se činio kao nužan. Stoga je cilj izlaganja da uporedi iskustvo iz aktivističke prakse sa epistemološkim načelima struke, odnosno da izloži ideje o prirodi arheološke evidencije iz perspektive epistemološkog optimizma/realizma. Predstavnici ovog pristupa pri proučavanju nauka koje se prošlošću, raskidaju sa Kunovom perspektivom i pojmom paradigme, a razgovaraju o novim pitanjima: pododređenosti, fragmentarnosti i indirektnosti arheološke evidencije. To je nov način da se kaže ono što arheolozi dobro znaju – na bazi istih ostataka može se doći do različitih a podjednako dobro utemeljenih tumačenja. Uprkos navedenim ograničenjima, materijalnost arheološke evidencije, kroz pristup evidencionog rezonovanja, je izvor optimizma u pogledu problema mogućnosti naučnog saznanja u arheologiji. Umesto opredeljivanja između različitih nivoa binarnosti (prirodno/društveno, pozitivizam/postpozitivizam, opšte/pojedinačno, istraživanje vođeno teorijom/podacima), ovaj pristup ukazuje pažnju na mnogostruke linije evidencije i odgovarajuće pristupe za njihovo praćenje, kao i situaciono promišljanje nauke koja se ne zbiva u idealnim okolnostima. PB - Филозофски факултет Одељење за археологију Центар за теоријску археологију, Београд C3 - Srpska arheologija između teorije i činjenica VIII: Arheologija i antropocen T1 - Aktivizam, optimizam i priroda arheološke evidencije EP - 71 SP - 67 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_6171 ER -
@conference{ author = "Milosavljević, Monika", year = "2021", abstract = "Tema ovog izlaganja je sagledavanje prirode arheološke evidencije kroz dva naizgled nespojiva domena. Prvi je aktivistička i sasvim konkretna borba za očuvanje nasleđa, a drugi domen je filozofija arheologije i filozofija nauka koje se bave dubokom prošlošću. Upravo je zanimljivo što tako različita polja, dovode do sličnih uvida o prirodi arheološkog rezonovanja. Pošto je reč o pokazateljima koji nisu široko zastupljeni u teorijskoj arheologiji, čini se da su vredni promišljanja. Gotovo svim arheolozima iz Srbije je dobro poznato da je Peticija protiv izgradnje gondole na Beogradskoj tvrđavi iz 2019. godine, koju je potpisalo više od 16 000 građana, bila početak (zasada) uspešne aktivističke akcije, koju i dalje vodi organizacija Europa Nostra Srbija. Ovu inicijativu su podržale ključne stručne institucije i pojedinci iz oblasti nasleđa, arhitekture, arheologije i ekologije. Cilj niza aktivističkih događaja bila je zaštita kulturnog, ali i prirodnog nasleđa koji bi bili ugroženi izgradnjom gondole na Kalemegdanu. Arheolozi su samouvereno tvrdili da bi se arheološki slojevi nenadoknadivo narušili, a argumentaciju o važnosti čuvanja postojećeg stanja potkrepljivali su argumentima iz raznorodnih oblasti: od arhitekture do ekologije. Pokazuje se da su arheolozi postali samouvereni u svojim tvrdnjama pred opasnošću uništenja arheološkog zapisa, slojeva i evidencije, za šta je ovo tek jedan od ilustrativnih primera. Suprotno agilnosti koja je ovom prilikom pokazana, teorijski orijentisani arheolozi u Srbiji deluju zapreteno u interpretativne nesigurnosti pred senzacionalističkim žudnjama javnosti. To nije bez razloga, osmisliti dobru arheološku interpretaciju je đavolski teško. Zbog toga su ograđivanje, interpretativna nesigurnost i pesimizam gotovo podrazumljivi klišei, za one arheologe u Srbiji čije je svetonazore oblikovao postprocesni/postmoderni pogled na svet. Takav pogled je zasnovan na: odbijanju generalizacija, problematizovanju uloge etnografskih analogija kao adekvatnog referentnog okvira za arheološku rekonstrukciju, dekonstrukciji, te kritičkom preispitivanju predsudova i predrasuda zasnovanih na idejama koje prethode istraživanju. Ovom stavu ide u prilog to što arheološki podaci nisu dati, odnosno što se njihova priroda može okarkterisati kao ambivalentna i paradoksalna. Pa ipak, pred opasnošću zarivanja gondole u slojeve Beogradske tvrđave, u pitanje nije dovođeno postojeće saznanje i vrednost evidencije. Epistemološki optimizam se činio kao nužan. Stoga je cilj izlaganja da uporedi iskustvo iz aktivističke prakse sa epistemološkim načelima struke, odnosno da izloži ideje o prirodi arheološke evidencije iz perspektive epistemološkog optimizma/realizma. Predstavnici ovog pristupa pri proučavanju nauka koje se prošlošću, raskidaju sa Kunovom perspektivom i pojmom paradigme, a razgovaraju o novim pitanjima: pododređenosti, fragmentarnosti i indirektnosti arheološke evidencije. To je nov način da se kaže ono što arheolozi dobro znaju – na bazi istih ostataka može se doći do različitih a podjednako dobro utemeljenih tumačenja. Uprkos navedenim ograničenjima, materijalnost arheološke evidencije, kroz pristup evidencionog rezonovanja, je izvor optimizma u pogledu problema mogućnosti naučnog saznanja u arheologiji. Umesto opredeljivanja između različitih nivoa binarnosti (prirodno/društveno, pozitivizam/postpozitivizam, opšte/pojedinačno, istraživanje vođeno teorijom/podacima), ovaj pristup ukazuje pažnju na mnogostruke linije evidencije i odgovarajuće pristupe za njihovo praćenje, kao i situaciono promišljanje nauke koja se ne zbiva u idealnim okolnostima.", publisher = "Филозофски факултет Одељење за археологију Центар за теоријску археологију, Београд", journal = "Srpska arheologija između teorije i činjenica VIII: Arheologija i antropocen", title = "Aktivizam, optimizam i priroda arheološke evidencije", pages = "71-67", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_6171" }
Milosavljević, M.. (2021). Aktivizam, optimizam i priroda arheološke evidencije. in Srpska arheologija između teorije i činjenica VIII: Arheologija i antropocen Филозофски факултет Одељење за археологију Центар за теоријску археологију, Београд., 67-71. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_6171
Milosavljević M. Aktivizam, optimizam i priroda arheološke evidencije. in Srpska arheologija između teorije i činjenica VIII: Arheologija i antropocen. 2021;:67-71. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_6171 .
Milosavljević, Monika, "Aktivizam, optimizam i priroda arheološke evidencije" in Srpska arheologija između teorije i činjenica VIII: Arheologija i antropocen (2021):67-71, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_6171 .