Kupanje u rimskoj provinciji - lokalne specifičnosti kupatila Gornje Mezije

Abstract

Na teritoriji Gornje Mezije otkriveno je oko 40 rimskih kupatila koji potiču iz perioda od I do IV veka n.e. Većina njih je sistematski istražena, dok su neka ustanovljena posredno, bilo rekognosciranjima bilo epigrafskim spomenicima. Prisustvo i raspored prostorija u njima navodi nas na zaključak da je većina aktivnosti u gornjomezijskim kupatilima slična kao i u drugim delovima Carstva. Ipak, kupatila sa ove teritorije pokazuju i neke specifičnosti, kojima se razlikuju od drugih. Iako nedovoljno obrađeni i publikovani, pokretni arheološki nalazi upućuju na čitav niz aktivnosti u kupatilima koja nisu imala veze sa osnovnom funkcijom - higijenom i zdravljem. Muzički instrumenti, stilusi, žetoni za igru i pršljenci za vreteno samo su neki od predmeta koji ilustruju aktivnosti u kupatilima, tako da ove objekte nije dovoljno tumačiti samo kao mesta za održavanje higijene, već kao središta društvenog života, odnosno mesta za odmor i dokolicu u privatnim kupatilima.

There are approximately 40 Roman baths dating from the 1st to 4th century AD that have been discovered in the territory of Moesia Superior. Most of them were systematically investigated, while some were only indirectly confirmed, either by means of surveys or through epigraphic monuments. The presence and layout of the rooms in these baths points to the conclusion that most activities in the baths of Moesia Superior were similar to those in other parts of the Empire. However, the baths from this territory also show some peculiarities, setting them apart from other parts of the Roman Empire. Although insufficiently investigated and reported on, the portable archaeological finds point to a whole host of activities that were not connected with the bath's essential function - hygiene and health. Musical instruments, styluses, board game accessories and spindle discs are just some of the objects that illustrate the activities in baths, suggesting that it is not enough to interpret these objects as places for maintaining hygiene, but as centres of social life, or, in the case of private baths, as places for rest and leisure.