dc.description.abstract | Razlozi za razvijanje ovog vodiča nalaze se u saznanjima o značaju ranog razvoja i kvalitetnog
predškolskog vaspitanja i obrazovanja, kao i u shvatanju da je dobro predškolsko vaspitanje
i obrazovanje ono koje se stalno razvija, menja, unapređuje. Preispitivanje i razvijanje
prakse predškolskog vaspitanja i obrazovanja utemeljeno je i u Zakonu o osnovama sistema
obrazovanja i vaspitanja, Zakonu o predškolskom vaspitanju i obrazovanju, Standardima
kvaliteta rada predškolskih ustanova i Pravilniku o vrednovanju kvaliteta rada ustanova.
Praktičari u vrtićima (medicinske sestre-vaspitači, vaspitači, stručni saradnici) su ključni akteri
predškolskog vaspitanja i obrazovanja i potencijalni nosioci promene. Iako druge socijalne
i materijalne okolnosti mogu da stvore teškoće i prepreke u razvoju kvaliteta predškolskog
vaspitanja i obrazovanja, ipak će aktivnosti praktičara u velikoj meri odrediti šta će biti praksa
predškolskog vaspitanja i obrazovanja i da li će se ta praksa menjati i razvijati. Samovrednovanje
je proces koji može da pomogne praktičarima da, polazeći od razumevanja aktuelne prakse,
donose odluke kojima će menjati okolnosti i razvijati praksu predškolskog vaspitanja i
obrazovanja.
Samovrednovanje uključuje i zahteva kritički pristup prema praksi i otvorenost za preispitivanje
i promenu.To je ono što je zajedničko svakom značajnom samovrednovanju. Dakle, vodič za
samovrednovanje ne može da sadrži listu recepata koji odgovaraju svemu i svima na isti način.
Umesto toga, nadamo se da će ovaj vodič:
• pomoći vaspitačima, stručnim saradnicima i rukovodiocima da razumeju suštinu
samovrednovanja i njegove uloge u razvoju prakse
• ponuditi neke procedure, procese i resurse koji mogu da im pomognu u procesu
samovrednovanja, ali i da ih podstaknu da dalje razvijaju svoju praksu.
• podstaći ih da preispituju uobičajene načine rada i rutine, način na koji razumeju
decu i njihove potrebe, kontekst u kome deluju, svoju ulogu u vrtiću..., ali i svoju
rešenost da samoevaluiraju i menjaju praksu
• pomoći zaposlenima da prihvate samovrednovanje i da kroz njega sagledaju,
razumeju i razvijaju praksu.
U ovom smislu, samovrednovanje nije procena toga da li je rad vaspitača (ili stručnog saradnika,
ili direktora) dobar ili loš ocenjivanjem kako njegov rad korespondira nekim kriterijumima
vrednovanja koji su prethodno defnisani bez obzira na kontekst. Kriterijum procene pre bi
mogao da bude koliko praktičar istražuje, sve bolje razume, razvija svoje delovanje u kontekstu
i doprinosi promeni vrtića. Slično, značajna odlika dobrog vrtića je da u njemu postoji
spremnost da se razvija/menja kroz proces samoevaluacije i samovrednovanja i da se angažuje
na obezbeđivanju okolnosti za samoevaluaciju i razvoj. | sr |