Kontekstualizam i eksternalizam u epistemološkoj teoriji Majkla Vilijamsa

Abstract

U ovom radu baviću se odnosom kontekstualističkih i eksternalističkih elemenata unutar epistemološke teorije Majkla Vilijamsa (Michael Williams). Tvrdiću da Vilijams nije jasno prikazao pravu prirodu tog odnosa. Prvo ću ukratko predstaviti Vilijamsovu kontekstualističku teoriju. Zatim ću izložiti prigovor koji Brajan Ribeiro (Brian Ribeiro) upućuje Vilijamsu i prema kojem eksternalizam, a ne kontekstualizam, ima ključnu ulogu u njegovoj teoriji. Ponudiću argumente protiv ovog prigovora. Sa druge strane, suprotno Vilijamsu, tvrdiću da eksternalizam nije nužna posledica kontekstualizma. Vilijamsova teorija predstavlja tek eksternalističku verziju osnovnog kontekstualističkog stanovišta. Moguća je i drugačija, vitgenštajnovska verzija. Naposletku, pokazaću da Vilijamsova teorija nije očigledno bolja od vitgenštajnovske.

In this paper I shall deal with the relation between the contextualist and externalist elements in the epistemological theory of Michael Williams. I shall claim that Williams did not clearly explicate the true nature of that relation. Firstly, I shall briefly present Williams’ contextualist theory. Then I shall expose Brian Ribeiro’s objection to Williams according to which externalism, and not contextualism, plays a key role in his theory. I shall argue against this objection. On the other hand, contrary to Williams, I shall claim that externalism is not a necessary consequence of contextualism. Williams’ theory is just an externalist version of the basic contextualist standpoint. Another, Wittgensteinian version is also possible. Finally, I shall show that Williams’ theory is not obviously better then Wittgensteinian one.