O (ne)mogućnosti zaštite religijskih koncepata i praksi kao nematerijalne kulturne baštine u kontekstu pridruživanja Republike Srbije Evropskoj uniji
Апстракт
Proglasivši Zakonom o crkvama i verskim zajednicama primat tzv. "tradicionalnih" crkava i izdvojivši sve ostale religijske zajednice kao sekundarne, a imajući u vidu da je i internacionalno uslovljena da u praksi obezbedi pune religijske slobode i ustavno samoobavezana da poštuje prava na identitet svih svojih građana, naša administracija se izlaže riziku da, u složenom procesu pristupnih pregovora, bude suočena sa suštinskim sporom oko definisanja toga čije kulturno nasleđe štiti, a čije ne štiti. Imajući u vidu izrazito komplikovan kontekst u kojem se odigrava pristupanje Republike Srbije Evropskoj uniji, a posebno imajući u vidu pojavu "kulturalizovane kondicionalnosti" i objavu "kraja multikulturalizma", definisanje kulturnog nasleđa koje će se štititi i samo treba zaštiti od dnevnopolitičkih promena i etnopolitičkih sporova tipičnih za naše društvo. Tu
nije reč isključivo o pravnom pitanju koje bi bilo moguće rešiti u okviru tekućeg prilagođavanja nacionalnog zakonodavstva globa...lnim i evropskim pravnim tekovinama. Budući da nacionalna regulativa sadrži skrivenu hijerarhiju kulturnih vrednosti, taj problem zahteva interdisciplinarnu saradnju, posebno pravnika, etnologa-antropologa i drugih zainteresovanih stručnjaka za pravna ili identitetska pitanja. U članku se nudi predlog u vezi sa tim kako preduprediti međunarodno potencijalno politički veoma neprijatnu situaciju i poziva na to da se, pri daljoj izradi regulative o zaštiti kulturnog nasleđa, ne ponove greške učinjene pri dosadašnjem regulisanju religijske problematike. Kao potencijalni mehanizam vredan razmatranja predlaže se regionalno prilagođavanje regulative putem uspostavljanja simultane implementacije neusklađenih propisa različitog nivoa opštosti na različitim nivoima javne uprave. Ovo netipično rešenje iznosi se u nadi da bi se time mogla izbeći mogućnost da nas na putu evropskih integracija ometa eventualna transformacija problema definisanja kulturne baštine u manjinsko i/ili ljudsko-pravno pitanje.
Кључне речи:
antropologija države i prava / kulturna politika / ljudska i manjinska prava / Republika Srbija / Evropska unija / pristupni proces / kulturalizacija kondicionalnosti / nematerijalna kulturna baština / regionalno prilagođavanje propisa / kulturna autonomija / lokalna samouprava / pravni paralelizam / interpretativni suverenitetИзвор:
Urbani kulturni identiteti i religioznost u savremenom kontekstu, 2013, 49-80Издавач:
- Српски генеалошки центар, Београд
- Одељење за етнологију и антропологију, Филозофског факултета у Београду
Финансирање / пројекти:
- Идентитетске политике Европске Уније: Прилагођавање и примена у Републици Србији (RS-MESTD-Basic Research (BR or ON)-177017)
Институција/група
Etnologija i antropologija / Ethnology and AnthropologyTY - CHAP AU - Milenković, Miloš PY - 2013 UR - http://reff.f.bg.ac.rs/handle/123456789/4575 AB - Proglasivši Zakonom o crkvama i verskim zajednicama primat tzv. "tradicionalnih" crkava i izdvojivši sve ostale religijske zajednice kao sekundarne, a imajući u vidu da je i internacionalno uslovljena da u praksi obezbedi pune religijske slobode i ustavno samoobavezana da poštuje prava na identitet svih svojih građana, naša administracija se izlaže riziku da, u složenom procesu pristupnih pregovora, bude suočena sa suštinskim sporom oko definisanja toga čije kulturno nasleđe štiti, a čije ne štiti. Imajući u vidu izrazito komplikovan kontekst u kojem se odigrava pristupanje Republike Srbije Evropskoj uniji, a posebno imajući u vidu pojavu "kulturalizovane kondicionalnosti" i objavu "kraja multikulturalizma", definisanje kulturnog nasleđa koje će se štititi i samo treba zaštiti od dnevnopolitičkih promena i etnopolitičkih sporova tipičnih za naše društvo. Tu nije reč isključivo o pravnom pitanju koje bi bilo moguće rešiti u okviru tekućeg prilagođavanja nacionalnog zakonodavstva globalnim i evropskim pravnim tekovinama. Budući da nacionalna regulativa sadrži skrivenu hijerarhiju kulturnih vrednosti, taj problem zahteva interdisciplinarnu saradnju, posebno pravnika, etnologa-antropologa i drugih zainteresovanih stručnjaka za pravna ili identitetska pitanja. U članku se nudi predlog u vezi sa tim kako preduprediti međunarodno potencijalno politički veoma neprijatnu situaciju i poziva na to da se, pri daljoj izradi regulative o zaštiti kulturnog nasleđa, ne ponove greške učinjene pri dosadašnjem regulisanju religijske problematike. Kao potencijalni mehanizam vredan razmatranja predlaže se regionalno prilagođavanje regulative putem uspostavljanja simultane implementacije neusklađenih propisa različitog nivoa opštosti na različitim nivoima javne uprave. Ovo netipično rešenje iznosi se u nadi da bi se time mogla izbeći mogućnost da nas na putu evropskih integracija ometa eventualna transformacija problema definisanja kulturne baštine u manjinsko i/ili ljudsko-pravno pitanje. PB - Српски генеалошки центар, Београд PB - Одељење за етнологију и антропологију, Филозофског факултета у Београду T2 - Urbani kulturni identiteti i religioznost u savremenom kontekstu T1 - O (ne)mogućnosti zaštite religijskih koncepata i praksi kao nematerijalne kulturne baštine u kontekstu pridruživanja Republike Srbije Evropskoj uniji EP - 80 SP - 49 DO - 978-86-83679-89-8 ER -
@inbook{ author = "Milenković, Miloš", year = "2013", abstract = "Proglasivši Zakonom o crkvama i verskim zajednicama primat tzv. "tradicionalnih" crkava i izdvojivši sve ostale religijske zajednice kao sekundarne, a imajući u vidu da je i internacionalno uslovljena da u praksi obezbedi pune religijske slobode i ustavno samoobavezana da poštuje prava na identitet svih svojih građana, naša administracija se izlaže riziku da, u složenom procesu pristupnih pregovora, bude suočena sa suštinskim sporom oko definisanja toga čije kulturno nasleđe štiti, a čije ne štiti. Imajući u vidu izrazito komplikovan kontekst u kojem se odigrava pristupanje Republike Srbije Evropskoj uniji, a posebno imajući u vidu pojavu "kulturalizovane kondicionalnosti" i objavu "kraja multikulturalizma", definisanje kulturnog nasleđa koje će se štititi i samo treba zaštiti od dnevnopolitičkih promena i etnopolitičkih sporova tipičnih za naše društvo. Tu nije reč isključivo o pravnom pitanju koje bi bilo moguće rešiti u okviru tekućeg prilagođavanja nacionalnog zakonodavstva globalnim i evropskim pravnim tekovinama. Budući da nacionalna regulativa sadrži skrivenu hijerarhiju kulturnih vrednosti, taj problem zahteva interdisciplinarnu saradnju, posebno pravnika, etnologa-antropologa i drugih zainteresovanih stručnjaka za pravna ili identitetska pitanja. U članku se nudi predlog u vezi sa tim kako preduprediti međunarodno potencijalno politički veoma neprijatnu situaciju i poziva na to da se, pri daljoj izradi regulative o zaštiti kulturnog nasleđa, ne ponove greške učinjene pri dosadašnjem regulisanju religijske problematike. Kao potencijalni mehanizam vredan razmatranja predlaže se regionalno prilagođavanje regulative putem uspostavljanja simultane implementacije neusklađenih propisa različitog nivoa opštosti na različitim nivoima javne uprave. Ovo netipično rešenje iznosi se u nadi da bi se time mogla izbeći mogućnost da nas na putu evropskih integracija ometa eventualna transformacija problema definisanja kulturne baštine u manjinsko i/ili ljudsko-pravno pitanje.", publisher = "Српски генеалошки центар, Београд, Одељење за етнологију и антропологију, Филозофског факултета у Београду", journal = "Urbani kulturni identiteti i religioznost u savremenom kontekstu", booktitle = "O (ne)mogućnosti zaštite religijskih koncepata i praksi kao nematerijalne kulturne baštine u kontekstu pridruživanja Republike Srbije Evropskoj uniji", pages = "80-49", doi = "978-86-83679-89-8" }
Milenković, M.. (2013). O (ne)mogućnosti zaštite religijskih koncepata i praksi kao nematerijalne kulturne baštine u kontekstu pridruživanja Republike Srbije Evropskoj uniji. in Urbani kulturni identiteti i religioznost u savremenom kontekstu Српски генеалошки центар, Београд., 49-80. https://doi.org/978-86-83679-89-8
Milenković M. O (ne)mogućnosti zaštite religijskih koncepata i praksi kao nematerijalne kulturne baštine u kontekstu pridruživanja Republike Srbije Evropskoj uniji. in Urbani kulturni identiteti i religioznost u savremenom kontekstu. 2013;:49-80. doi:978-86-83679-89-8 .
Milenković, Miloš, "O (ne)mogućnosti zaštite religijskih koncepata i praksi kao nematerijalne kulturne baštine u kontekstu pridruživanja Republike Srbije Evropskoj uniji" in Urbani kulturni identiteti i religioznost u savremenom kontekstu (2013):49-80, https://doi.org/978-86-83679-89-8 . .