Efektivnost programa psihosocijalne podrške: istraživački izveštaj
Извештај (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт
Uvod: Istraživanje PIN-a je pokazalo da u lokalnim zajednicama postoji
najveća potreba za uslugama mentalnog zdravlja i psihosocijalne podrške
usmerenih na mlade, osobe u psihološkoj krizi, kao i na starije osobe. Kako
bi odgovorili na prioritetne potrebe na lokalu, psiholozi PIN-a su koncipirali
tri programa: Program psihosocijalne podrške za mlade, Program
psihosocijalne podrške za osobe u krizi i Program psihosocijalne podrške za
starije osobe. Programi su bili osmišljeni po modelu mentalnog zdravlja u
zajednici – potpuno besplatni, lako pristupačni, bez bilo kakvih
administrativnih procedura (npr. uput od lekara opšte prakse) koje bi
prethodile priključivanju Programima, i vođeni od strane stručnog lica.
Globalni cilj i metodologija: Cilj istraživanja pred Vama jeste testiranje
efekata sva tri Programa na unapređenje mentalnog zdravlja korisnika
istih. U istraživanjima sva tri Programa, ispitanici su popunjavali upitnike
koji mere depresiju, anksioznost, psihološku dob...robit i kvalitet života.
Dodatno, u istraživanju Programa za mlade testirana je i pismenost o
mentalnom zdravlju, u istraživanju Programa za osobe u krizi testirano je i
osećanje nadanja, dok je u Programu za starije osobe testirana i
usamljenost. Ispitanici su sve upitnike popunjavali u tri vremenske tačke:
pre početka Programa (pretest), neposredno nakon završetka Programa
(posttest) i mesec dana nakon završetka Programa (naknadno merenje),
kako bi se pratile promene kroz vreme. U slučaju Programa za osobe u krizi
i Programa za starije, korišćen je kvazi-eskperimentalni nacrt, odnosno
poređene su eksperimentalna (učesnici Programa) i kontrolna grupa
ispitanika (nisu prošli kroz Program) kroz vreme. U tom slučaju kriterijumi
za uključivanje ispitanika bili su za obe grupe: uzrast u skladu sa ciljnom
grupom (osobe u krizi (opšta populacija): 18-65; starije osobe: 55+), dok je
kriterijum za isključivanje ispitanika iz istraživanja za obe grupe bilo
korišćenje neke druge usluge usmerene na mentalno zdravlje. Za kraj, u
slučaju testiranja efekata Programa za mlade, bilo je izazovno prikupiti
kontrolnu grupu usled tehničkih i organizacionih organičenja, te je ovaj
Program testiran pretest-postest nacrtom.
Program za mlade: U istraživanju je učestvovalo ukupno 78 mladih osoba
(Muzrast=16; 17% muški rod) od kojih su većina (63%) bili srednjoškolci. Pre
dolaska na Program, 78% ispitanika je imalo povišene simptome depresije,
53% simptome anksioznosti, dok je pismenost o mentalnom zdravlju bila
relativno nepovoljna (npr. prosečan rezultat na testu znanja je 4 puta manji
od maksimalnog). Ipak, paralelno sa tim, mladi imaju izražene i pozitivne
kapaciteta (npr. 60% njih je veoma zadovoljno svojim životom, dok je
psihološka dobrobit očuvana). Istraživanje je pokazalo da Program
značajno smanjuje depresiju i anksioznost kod mladih, kao i da povećava
kvalitet života i pismenost o mentalnom zdravlju. Dodatno, pokazano je da
su ove promene mahom dugoročnog tipa.Program za osobe u krizi: Ukupno 51 ispitanik je činio eksperimentalnu
grupu (Muzrast=42; 6% muški rod), dok je njih 34 činilo kontrolnu grupu
(Muzrast=45; 9% muški rod). Pre dolaska na Program, 65% ispitanika iz
eskperimentalne grupe je imalo povišene simptome depresije, 53%
simptome anksioznosti, dok je tek svaka druga osoba imala učestala
prijatna osećanja koja su indikator psihološke dobrobiti. S druge strane,
ispitanici u velikoj meri imaju očuvano osećanje nade, dok je kvalitetom
života zadovoljna oko polovina ispitanika. Istraživanje je pookazalo da
Program značajno smanjuje depresiju i anksioznost kod osoba u krizi, dok
dugoročnost ovih promena nije još uvek potvrđena. S obzirom na
kompleksan obrazac rezultata, potrebna su dodatna istraživanja kako bi se
osvetlili efekti Programa na psihološku dobrobit, kvalitet života i nadanje.
Program za starije osobe: Ukupno 30 ispitanika je činilo eksperimentalnu
grupu (Muzrast=72; 20% muški rod), dok je njih 31 činilo kontrolnu grupu
(Muzrast=71; 42% muški rod). Pre dolaska na Program, mentalno zdravlje
starijih osoba je bilo ugroženo – 93% ispitanika iz eskperimentalne grupe je
imalo povišene simptome depresije, takođe 93% simptome anksioznosti,
tek svaka otprilike četvrta osoba ima učestale prijatne emocije i zadovoljna
je kvalitetom života. Istraživanje je pokazalo da Program značajno smanjuje
depresiju, anksioznost i usamljenost starijih osoba, dok povećava njihov
kvalitet života i psihološku dobrobit. Dugoročni efekti Programa su
registrovani samo u slučaju depresije.
Zaključak: Programi psihosocijalne podrške za mlade, osobe u krizi i starije
osobe mogu se smatrati naučno zasnovanim programima podrške, dok su
potrebna dalja istraživanja koja bi pružila uvid u optimalnu dinamiku
učešća i trajanje programa koji bi doveli do dugoročno održivih pozitivnih
promena u mentalnom zdravlju. Ovi rezultati ukazuju na značaj koji bi
ovakvi programi mogli imati za stanovništvo u Srbiji, i potrebu za njihovim
finansiranjem od strane lokalnih samouprava, čime bi mogla da bude
obezbeđena kontinuirana dostupnost i dugoročna održivost programa
psihosociajlne podrške.
Кључне речи:
psihosocijalna podrška / mentalno zdravlje u zajednici / mladi / osobe u krizi / stariИзвор:
Dijalog promena: zajedno ka unapređenju mentalnog zdravlja, 2023Издавач:
- Psychosocial Innovation Network
Институција/група
Psihologija / PsychologyTY - RPRT AU - Dimoski, Jana AU - Gvozden, Matija AU - Manojlović, Milica AU - Stojadinović, Irena AU - Vukčević Marković, Maša PY - 2023 UR - http://reff.f.bg.ac.rs/handle/123456789/5536 AB - Uvod: Istraživanje PIN-a je pokazalo da u lokalnim zajednicama postoji najveća potreba za uslugama mentalnog zdravlja i psihosocijalne podrške usmerenih na mlade, osobe u psihološkoj krizi, kao i na starije osobe. Kako bi odgovorili na prioritetne potrebe na lokalu, psiholozi PIN-a su koncipirali tri programa: Program psihosocijalne podrške za mlade, Program psihosocijalne podrške za osobe u krizi i Program psihosocijalne podrške za starije osobe. Programi su bili osmišljeni po modelu mentalnog zdravlja u zajednici – potpuno besplatni, lako pristupačni, bez bilo kakvih administrativnih procedura (npr. uput od lekara opšte prakse) koje bi prethodile priključivanju Programima, i vođeni od strane stručnog lica. Globalni cilj i metodologija: Cilj istraživanja pred Vama jeste testiranje efekata sva tri Programa na unapređenje mentalnog zdravlja korisnika istih. U istraživanjima sva tri Programa, ispitanici su popunjavali upitnike koji mere depresiju, anksioznost, psihološku dobrobit i kvalitet života. Dodatno, u istraživanju Programa za mlade testirana je i pismenost o mentalnom zdravlju, u istraživanju Programa za osobe u krizi testirano je i osećanje nadanja, dok je u Programu za starije osobe testirana i usamljenost. Ispitanici su sve upitnike popunjavali u tri vremenske tačke: pre početka Programa (pretest), neposredno nakon završetka Programa (posttest) i mesec dana nakon završetka Programa (naknadno merenje), kako bi se pratile promene kroz vreme. U slučaju Programa za osobe u krizi i Programa za starije, korišćen je kvazi-eskperimentalni nacrt, odnosno poređene su eksperimentalna (učesnici Programa) i kontrolna grupa ispitanika (nisu prošli kroz Program) kroz vreme. U tom slučaju kriterijumi za uključivanje ispitanika bili su za obe grupe: uzrast u skladu sa ciljnom grupom (osobe u krizi (opšta populacija): 18-65; starije osobe: 55+), dok je kriterijum za isključivanje ispitanika iz istraživanja za obe grupe bilo korišćenje neke druge usluge usmerene na mentalno zdravlje. Za kraj, u slučaju testiranja efekata Programa za mlade, bilo je izazovno prikupiti kontrolnu grupu usled tehničkih i organizacionih organičenja, te je ovaj Program testiran pretest-postest nacrtom. Program za mlade: U istraživanju je učestvovalo ukupno 78 mladih osoba (Muzrast=16; 17% muški rod) od kojih su većina (63%) bili srednjoškolci. Pre dolaska na Program, 78% ispitanika je imalo povišene simptome depresije, 53% simptome anksioznosti, dok je pismenost o mentalnom zdravlju bila relativno nepovoljna (npr. prosečan rezultat na testu znanja je 4 puta manji od maksimalnog). Ipak, paralelno sa tim, mladi imaju izražene i pozitivne kapaciteta (npr. 60% njih je veoma zadovoljno svojim životom, dok je psihološka dobrobit očuvana). Istraživanje je pokazalo da Program značajno smanjuje depresiju i anksioznost kod mladih, kao i da povećava kvalitet života i pismenost o mentalnom zdravlju. Dodatno, pokazano je da su ove promene mahom dugoročnog tipa.Program za osobe u krizi: Ukupno 51 ispitanik je činio eksperimentalnu grupu (Muzrast=42; 6% muški rod), dok je njih 34 činilo kontrolnu grupu (Muzrast=45; 9% muški rod). Pre dolaska na Program, 65% ispitanika iz eskperimentalne grupe je imalo povišene simptome depresije, 53% simptome anksioznosti, dok je tek svaka druga osoba imala učestala prijatna osećanja koja su indikator psihološke dobrobiti. S druge strane, ispitanici u velikoj meri imaju očuvano osećanje nade, dok je kvalitetom života zadovoljna oko polovina ispitanika. Istraživanje je pookazalo da Program značajno smanjuje depresiju i anksioznost kod osoba u krizi, dok dugoročnost ovih promena nije još uvek potvrđena. S obzirom na kompleksan obrazac rezultata, potrebna su dodatna istraživanja kako bi se osvetlili efekti Programa na psihološku dobrobit, kvalitet života i nadanje. Program za starije osobe: Ukupno 30 ispitanika je činilo eksperimentalnu grupu (Muzrast=72; 20% muški rod), dok je njih 31 činilo kontrolnu grupu (Muzrast=71; 42% muški rod). Pre dolaska na Program, mentalno zdravlje starijih osoba je bilo ugroženo – 93% ispitanika iz eskperimentalne grupe je imalo povišene simptome depresije, takođe 93% simptome anksioznosti, tek svaka otprilike četvrta osoba ima učestale prijatne emocije i zadovoljna je kvalitetom života. Istraživanje je pokazalo da Program značajno smanjuje depresiju, anksioznost i usamljenost starijih osoba, dok povećava njihov kvalitet života i psihološku dobrobit. Dugoročni efekti Programa su registrovani samo u slučaju depresije. Zaključak: Programi psihosocijalne podrške za mlade, osobe u krizi i starije osobe mogu se smatrati naučno zasnovanim programima podrške, dok su potrebna dalja istraživanja koja bi pružila uvid u optimalnu dinamiku učešća i trajanje programa koji bi doveli do dugoročno održivih pozitivnih promena u mentalnom zdravlju. Ovi rezultati ukazuju na značaj koji bi ovakvi programi mogli imati za stanovništvo u Srbiji, i potrebu za njihovim finansiranjem od strane lokalnih samouprava, čime bi mogla da bude obezbeđena kontinuirana dostupnost i dugoročna održivost programa psihosociajlne podrške. PB - Psychosocial Innovation Network T2 - Dijalog promena: zajedno ka unapređenju mentalnog zdravlja T1 - Efektivnost programa psihosocijalne podrške: istraživački izveštaj UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_5536 ER -
@techreport{ author = "Dimoski, Jana and Gvozden, Matija and Manojlović, Milica and Stojadinović, Irena and Vukčević Marković, Maša", year = "2023", abstract = "Uvod: Istraživanje PIN-a je pokazalo da u lokalnim zajednicama postoji najveća potreba za uslugama mentalnog zdravlja i psihosocijalne podrške usmerenih na mlade, osobe u psihološkoj krizi, kao i na starije osobe. Kako bi odgovorili na prioritetne potrebe na lokalu, psiholozi PIN-a su koncipirali tri programa: Program psihosocijalne podrške za mlade, Program psihosocijalne podrške za osobe u krizi i Program psihosocijalne podrške za starije osobe. Programi su bili osmišljeni po modelu mentalnog zdravlja u zajednici – potpuno besplatni, lako pristupačni, bez bilo kakvih administrativnih procedura (npr. uput od lekara opšte prakse) koje bi prethodile priključivanju Programima, i vođeni od strane stručnog lica. Globalni cilj i metodologija: Cilj istraživanja pred Vama jeste testiranje efekata sva tri Programa na unapređenje mentalnog zdravlja korisnika istih. U istraživanjima sva tri Programa, ispitanici su popunjavali upitnike koji mere depresiju, anksioznost, psihološku dobrobit i kvalitet života. Dodatno, u istraživanju Programa za mlade testirana je i pismenost o mentalnom zdravlju, u istraživanju Programa za osobe u krizi testirano je i osećanje nadanja, dok je u Programu za starije osobe testirana i usamljenost. Ispitanici su sve upitnike popunjavali u tri vremenske tačke: pre početka Programa (pretest), neposredno nakon završetka Programa (posttest) i mesec dana nakon završetka Programa (naknadno merenje), kako bi se pratile promene kroz vreme. U slučaju Programa za osobe u krizi i Programa za starije, korišćen je kvazi-eskperimentalni nacrt, odnosno poređene su eksperimentalna (učesnici Programa) i kontrolna grupa ispitanika (nisu prošli kroz Program) kroz vreme. U tom slučaju kriterijumi za uključivanje ispitanika bili su za obe grupe: uzrast u skladu sa ciljnom grupom (osobe u krizi (opšta populacija): 18-65; starije osobe: 55+), dok je kriterijum za isključivanje ispitanika iz istraživanja za obe grupe bilo korišćenje neke druge usluge usmerene na mentalno zdravlje. Za kraj, u slučaju testiranja efekata Programa za mlade, bilo je izazovno prikupiti kontrolnu grupu usled tehničkih i organizacionih organičenja, te je ovaj Program testiran pretest-postest nacrtom. Program za mlade: U istraživanju je učestvovalo ukupno 78 mladih osoba (Muzrast=16; 17% muški rod) od kojih su većina (63%) bili srednjoškolci. Pre dolaska na Program, 78% ispitanika je imalo povišene simptome depresije, 53% simptome anksioznosti, dok je pismenost o mentalnom zdravlju bila relativno nepovoljna (npr. prosečan rezultat na testu znanja je 4 puta manji od maksimalnog). Ipak, paralelno sa tim, mladi imaju izražene i pozitivne kapaciteta (npr. 60% njih je veoma zadovoljno svojim životom, dok je psihološka dobrobit očuvana). Istraživanje je pokazalo da Program značajno smanjuje depresiju i anksioznost kod mladih, kao i da povećava kvalitet života i pismenost o mentalnom zdravlju. Dodatno, pokazano je da su ove promene mahom dugoročnog tipa.Program za osobe u krizi: Ukupno 51 ispitanik je činio eksperimentalnu grupu (Muzrast=42; 6% muški rod), dok je njih 34 činilo kontrolnu grupu (Muzrast=45; 9% muški rod). Pre dolaska na Program, 65% ispitanika iz eskperimentalne grupe je imalo povišene simptome depresije, 53% simptome anksioznosti, dok je tek svaka druga osoba imala učestala prijatna osećanja koja su indikator psihološke dobrobiti. S druge strane, ispitanici u velikoj meri imaju očuvano osećanje nade, dok je kvalitetom života zadovoljna oko polovina ispitanika. Istraživanje je pookazalo da Program značajno smanjuje depresiju i anksioznost kod osoba u krizi, dok dugoročnost ovih promena nije još uvek potvrđena. S obzirom na kompleksan obrazac rezultata, potrebna su dodatna istraživanja kako bi se osvetlili efekti Programa na psihološku dobrobit, kvalitet života i nadanje. Program za starije osobe: Ukupno 30 ispitanika je činilo eksperimentalnu grupu (Muzrast=72; 20% muški rod), dok je njih 31 činilo kontrolnu grupu (Muzrast=71; 42% muški rod). Pre dolaska na Program, mentalno zdravlje starijih osoba je bilo ugroženo – 93% ispitanika iz eskperimentalne grupe je imalo povišene simptome depresije, takođe 93% simptome anksioznosti, tek svaka otprilike četvrta osoba ima učestale prijatne emocije i zadovoljna je kvalitetom života. Istraživanje je pokazalo da Program značajno smanjuje depresiju, anksioznost i usamljenost starijih osoba, dok povećava njihov kvalitet života i psihološku dobrobit. Dugoročni efekti Programa su registrovani samo u slučaju depresije. Zaključak: Programi psihosocijalne podrške za mlade, osobe u krizi i starije osobe mogu se smatrati naučno zasnovanim programima podrške, dok su potrebna dalja istraživanja koja bi pružila uvid u optimalnu dinamiku učešća i trajanje programa koji bi doveli do dugoročno održivih pozitivnih promena u mentalnom zdravlju. Ovi rezultati ukazuju na značaj koji bi ovakvi programi mogli imati za stanovništvo u Srbiji, i potrebu za njihovim finansiranjem od strane lokalnih samouprava, čime bi mogla da bude obezbeđena kontinuirana dostupnost i dugoročna održivost programa psihosociajlne podrške.", publisher = "Psychosocial Innovation Network", journal = "Dijalog promena: zajedno ka unapređenju mentalnog zdravlja", title = "Efektivnost programa psihosocijalne podrške: istraživački izveštaj", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_5536" }
Dimoski, J., Gvozden, M., Manojlović, M., Stojadinović, I.,& Vukčević Marković, M.. (2023). Efektivnost programa psihosocijalne podrške: istraživački izveštaj. in Dijalog promena: zajedno ka unapređenju mentalnog zdravlja Psychosocial Innovation Network.. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_5536
Dimoski J, Gvozden M, Manojlović M, Stojadinović I, Vukčević Marković M. Efektivnost programa psihosocijalne podrške: istraživački izveštaj. in Dijalog promena: zajedno ka unapređenju mentalnog zdravlja. 2023;. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_5536 .
Dimoski, Jana, Gvozden, Matija, Manojlović, Milica, Stojadinović, Irena, Vukčević Marković, Maša, "Efektivnost programa psihosocijalne podrške: istraživački izveštaj" in Dijalog promena: zajedno ka unapređenju mentalnog zdravlja (2023), https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_5536 .