@article{
author = "Žeželj, Iris and Pajić, Sofija and Omanović, Neda and Ninković, Jasmina and Grčić, Julija",
year = "2009",
abstract = "Istraživanje je imalo za cilj proveru pretpostavke da je na uzorku ispitanika iz naše sredine moguće replicirati nalaze istraživanja Loftusove i saradnika (Loftus,1995; 1997a; 1997b) u kojima su ispitanicima kreirana lažna sećanja na izmišljeni događaj iz detinjstva. Takođe, cilj je bio proveriti da li se kreirano lažno sećanje kvalitativno razlikuje od sećanja na stvarne događaje, kao i utvrditi da li uvođenje dodatne eksperimentalne manipulacije u vidu motivacione sugestije za podsticanje ego-involviranosti ima za posledicu povećanje sklonosti ispitanika da produkuju lažno sećanje. Autori su pošli od pretpostavke da će izloženost dodatnoj motivacionoj sugestiji (kratka pisana izjava o tome da je naučno dokazano da se inteligentniji ljudi više i življe sećaju događaja iz detinjstva) izazvati veću produkciju autobiografskih sećanja, učestalije kreiranje lažnih sećanja, veću uverenost ispitanika u ta sećanja, kao i veću jasnoću sećanja. Istraživanje se sastojalo iz tri faze: (a) informacije o događajima iz detinjstva ispitanika prikupljene su od njihovih roditelja; (b) ispitanici su izloženi opisima ovih događaja, pri čemu je od njih zatraženo da daju određene informacije o događajima, kako bi bila procenjena jasnoća i sigurnost njihovih sećanja; (c) na kraju su ispitanicima prezentovani segmenti istih događaja i traženo da ih procene na istim skalama kao u prethodnoj fazi. Glavni uzorak činilo je 54 srednjoškolca iz Beograda, a u pretestu su učestvovali njihovi roditelji (N=54) koji su pružili inicijalne informacije o događajima iz detinjstva. Dobijeni nalazi govore da je kod ispitanika iz naše sredine moguće kreirati lažna sećanja u procentu koji je očekivan i u skladu sa prethodnim nalazima (24%), kao i da se lažna sećanja kvalitativno razlikuju od stvarnih po procenjenoj sigurnosti i jasnoći. Motivaciona sugestija za podsticanje ego-involviranosti nije imala uticaja na sklonost ka kreiranju lažnih sećanja, na sigurnost u vlastita sećanja, kao ni na jasnoću sećanja. U trećoj fazi, retestu, 44.4% ispitanika prepoznalo je lažno sećanje kao autentično, što je znatno više nego u prethodnim istraživanjima. Do kreiranja lažnog sećanja kod ovako velikog broja ispitanika moglo je doći zbog primene lažnog događaja koji se pokazao kao visoko plauzibilan i adekvatno uvremenjen za populaciju naših ispitanika. Takođe, sklonost ka kreiranju lažnih sećanja mogla je biti posledica određenih individualnih razlika, koje su dovele do povećanja individualne plauzibilnosti događaja kod pojedinih ispitanika. I sama istraživačka procedura mogla je podstaći ispitanike da u velikom broju kreiraju lažna sećanja: izloženi su pričama bliskih osoba koje važe za pouzdane izvore, zatim im je rečeno da se deca bolje od svojih roditelja sećaju događaja iz svog detinjstva i navođeni su da zamisljaju događaj kog nisu mogli da se sete. Lažni događaj predstavljen je kao deo stvarnog događaja što je verovatno kod ispitanika učvrstilo ideju o njegovoj verodostojnosti. Uslovi koji su doprineli stvaranju pogodne klime unapređeni su u trećoj fazi istraživanja (specifični detalji, bogatiji kontekst, konfuzija izvora), što je dovelo do povećanja broja ispitanika koji su kreirali lažno sećanje u odnosu na drugu fazu. Neefikasnost ego-involvirajuće sugestije može se objasniti nemogućnošću da se ispitanici dodatno motivišu, jer su oni već bili maksimalno motivisani u okviru osnovne eksperimentalne procedure i samog konteksta istraživanja. Moguće je, međutim, i da primenjena motivaciona sugestija nije bila adekvatna za ispitivanu populaciju ili da nije bila na dovoljno dobar način operacionalizovana. Istraživanje predstavlja doprinos metodologiji istraživanja memorije i uticaja sugestije na prepoznavanje autobiografskih događaja jer, iako se u konkretnoj manipulaciji uticajem ego-involviranosti na proces kreiranja lažnih sećanja nije uspelo, rezultati ukazuju da je motivacija veoma značajna u procesu prisećanja i da prirodu te veze još treba detaljno ispitivati., An experiment employed a 'familiar-informant false-narrative procedure' to examine the effects of ego involvement manipulation on the creation of false memories for suggested events. Our main sample consisted of 54 Serbian adolescent students. During the pre-testing stage, students' parents (N=54) provided details from their children childhoods, which were used to create stimuli for the subsequent stages. Half of the participants were given an ego-involving suggestion- a short written statement that claimed that people with higher intelligence have a better and more detailed memory of their childhood. We hypothesized that ego-involved group would recollect more childhood events in general, create more false memories and be more confident in its' authenticity and clarity. Implanted event was recognized as autobiographic by 24% respondents in the testing stage and by 44.4% respondents in the retesting stage. There were significant qualitative differences between authentic and false memories: authentic memories were assessed as more reliable and clearer than the false ones. Ego-involvement manipulation had no impact on the frequency or quality of false memories reported by the participants. Even though the specific ego-involvement manipulation was not successful, our findings suggest that other motivating strategies we employed pushed the respondents into accepting false memory suggestion in the retesting stage. Future research could benefit from testing more elaborate ego-involving procedures.",
publisher = "Društvo psihologa Srbije, Beograd",
journal = "Psihologija",
title = "Uticaj ego-involviranosti u stvaranju lažnih sećanja iz detinjstva, The impact of ego-involvement in the creation of false childhood memories",
pages = "305-289",
number = "3",
volume = "42",
doi = "10.2298/PSI0903289Z"
}
