Učenje za održivost putem uključivanja zajednice u upravljanje zaštićenim područjima

Abstract

U ovom radu se razmatra uključivanje zajednice u upravljanje zaštićenim područjima kao moguća prilika za učenje, razmenu znanja i mogućnost donošenja odluka, kao i zarad unapređenja održivost, počev od lokalnog, preko regionalnog i nacionalnog, pa sve do globalnog nivoa. Osim kratkog pregleda teoretskih pristupa i pristupa politika relevantnih za učenje sa ciljem unapređenja održivosti lokalne zajednice, ovaj rad obuhvata i sekundarnu analizu rezultata empirijskog istraživanja uključenosti zajednice u upravljanje zaštićenim područjima. Ovo istraživanje je obavljeno u okviru projekta 'Za- štićena područja za prirodu i ljude' (Protected Areas for Nature and People), koji je sprovela organizacija WWF Adria. Korišćena metodologija obuhvata kombinovani kvalitativni i kvantitativni pristup. Rezultati istraživanja jasno ukazuju na to da postoji raskorak u proceni između predstavnika zaštićenih područja i predstavnika zajednice, kao i nedvosmislena potreba za poboljšanjima u međusobnoj komunikaciji i saradnji. Potrebe i prilike za učenje u tom procesu razmatraju se na osnovu tih saznanja u okviru lokalnog konteksta i globalnih razvojnih trendova.

The paper explores community involvement (CI) in protected area (PA) governance as an opportunity to learn, share knowledge and decision making power and contribute to sustainability starting from a local level, through regional and national and up to a global level. In addition to a brief review of the relevant theoretical and policy approaches to learning for sustainability in the context of the local community, this paper comprises a secondary analysis of the results of an empirical research on community involvement in PA governance. The research was carried out under the framework of the project Protected Areas for Nature and People (PA4NP), launched by the WWF Adria. The methodology uses a combination of a qualitative and a quantitative approach. The results of the research clearly indicate that there is an overall gap in assessment between protected areas and community representatives, and that there is an obvious need for improvement in their mutual communication and collaboration. Based on these findings, the needs and opportunities for learning in that process are discussed within the local context and global development trends.