Srbija, ulazak Italije u Prvi svetski rat i Londonski ugovor - novo tumačenje
Serbia, Italy's entrance into World War I, and the London Agreement: A new interpretation
Апстракт
Pregovori Italije sa Antantom otpočeli su neposredno po izbijanju Prvog svetskog rata. Inicijativu za pridobijanje jedine preostale države sa statusom velike sile koja se nalazila van sukoba, preuzeo je ruski ministar inostranih dela, Sergej Sazonov, pomalo preuranjeno, početkom avgusta 1914. godine. U Rimu, u tom trenutku, još uvek nisu bili spremni da naprave tako veliki iskorak. Za italijansku reakciju bilo je potrebno da razvoj događaja na frontovima, u korist jedne od dve strane, uzme dovoljno značajan obrt. To se desilo u februaru naredne godine, sa početkom operacije francusko-britanske flote u Dardanelima. Italija nije časila sa predlogom da se priključi Antanti, ali su se ostvarile zebnje ruske i srpske diplomatije - ona je postavila ogromne teritorijalne zahteve na Jadranskoj obali. Rusija je nakon napornih dvomesečnih pregovora uspela da donekle ograniči italijanske pretenzije i obezbedi dovoljne kompenzacije za Srbiju i Crnu Goru. Londonskim ugovorom od 26. aprila 1915. srp...ske države imale su da dobiju, u perspektivi, uz određen broj dalmatinskih ostrva, prostran izlaz na more od rta Planka do ušća reke Drim, sa opcijom da deo koriste i u vojne svrhe. Uprkos manipulisanju sa njegovim tekstom u jugoslovenskoj istoriografiji, po uvidu i izvorni dokument, ustanovljeno je da su Srbiji bili namenjeni značajni teritorijalni dobici. Ratne okolnosti u prvo vreme nisu uticale na dobru saradnju između nje i Italije. Prve pukotine u prijateljskom odnosu javile su se pod uticajem propagande emigranata Srba, Hrvata i Slovenaca iz Austro-Ugarske, pod egidom vlade u Nišu; italijanske okupacije Valone i suprotstavljanje nameri da i Srbija, iz bezbednosnih razloga, zauzme deo zemljišta nemirnog suseda, krajem 1914. godine. Glasovi o tajnim pregovorima, iza leđa srpske vlade, pokrenuli su pravu lavinu. Ne obazirući se na osetljivost Italije, srpska vlada je činila dramatične predstavke kod država Trojnog sporazuma, podsticala propagandu delatnost i rad jugoslovenskih političara u inostranoj javnosti. Nesagledavanjem šire slike - upornim insistiranjem na "srpsko-hrvatsko-slovenačkom" ujedinjenju - vođena težnjom da izazove Italiju na reviziju Londonskog ugovora u uzajamnom sporazumu, ustvari, ušla je u neskriveno konfrontiranje sa njom. Na drugoj strani, ni iz Rima nisu pokazivali dovoljno blagonaklonosti prema interesima malog saveznika u Albaniji i obazrivosti u odnosu sa crnogorskim kraljem Nikolom. Na to se nadovezao nedostatak volje za činjenje ustupaka, radi zadobijanja dobre volje Srbije, prilikom pregovora sa neutralnim državama. Rascep u budućnosti postajao je neizbežan
This paper follows the Entente Powers negotiations with Italy from the beginning of World War I up to the signing of the London Agreement. Simultaneously, this paper follows Serbian relations towards the negotiations and Italy entering the conflict from the standpoint of its national pretensions. Due to the important role of Russia, as Serbia's closest ally and the traditional protector of Slavic interests, special attention has been dedicated to its position and reasons for relenting in diplomatic initiative for Italy entering the war. This paper contains an analysis and a new interpretation of the London Agreement. In addition to this, the paper sheds light on the beginning of deteriorating relations between the governments in Rome and Belgrade/Niš, which used to be friendly before the Great War, as well as the circumstances which influenced the situation.
Кључне речи:
Srbija / Sergej Sazonov / ser Edvard Grej / Rusija / Prvi svetski rat / Nikola Pašić / Londonski ugovor / jugoslovensko pitanje / Italija / Dalmacija / World War I / the Yugoslav issue / Sir Edward Grey / Sergey Sazonov / Serbia / Russia / Nikola Pašić / London Agreement / Italy / DalmatiaИзвор:
Istraživanja, 2020, 31, 183-196Издавач:
- Univerzitet u Novom Sadu - Filozofski fakultet - Institut za istoriju, Novi Sad
Финансирање / пројекти:
- Српска нација - интегративни и дезинтегративни процеси (RS-MESTD-Basic Research (BR or ON)-177014)
Институција/група
Istorija / HistoryTY - JOUR AU - Radivojević, Miroslav PY - 2020 UR - http://reff.f.bg.ac.rs/handle/123456789/3043 AB - Pregovori Italije sa Antantom otpočeli su neposredno po izbijanju Prvog svetskog rata. Inicijativu za pridobijanje jedine preostale države sa statusom velike sile koja se nalazila van sukoba, preuzeo je ruski ministar inostranih dela, Sergej Sazonov, pomalo preuranjeno, početkom avgusta 1914. godine. U Rimu, u tom trenutku, još uvek nisu bili spremni da naprave tako veliki iskorak. Za italijansku reakciju bilo je potrebno da razvoj događaja na frontovima, u korist jedne od dve strane, uzme dovoljno značajan obrt. To se desilo u februaru naredne godine, sa početkom operacije francusko-britanske flote u Dardanelima. Italija nije časila sa predlogom da se priključi Antanti, ali su se ostvarile zebnje ruske i srpske diplomatije - ona je postavila ogromne teritorijalne zahteve na Jadranskoj obali. Rusija je nakon napornih dvomesečnih pregovora uspela da donekle ograniči italijanske pretenzije i obezbedi dovoljne kompenzacije za Srbiju i Crnu Goru. Londonskim ugovorom od 26. aprila 1915. srpske države imale su da dobiju, u perspektivi, uz određen broj dalmatinskih ostrva, prostran izlaz na more od rta Planka do ušća reke Drim, sa opcijom da deo koriste i u vojne svrhe. Uprkos manipulisanju sa njegovim tekstom u jugoslovenskoj istoriografiji, po uvidu i izvorni dokument, ustanovljeno je da su Srbiji bili namenjeni značajni teritorijalni dobici. Ratne okolnosti u prvo vreme nisu uticale na dobru saradnju između nje i Italije. Prve pukotine u prijateljskom odnosu javile su se pod uticajem propagande emigranata Srba, Hrvata i Slovenaca iz Austro-Ugarske, pod egidom vlade u Nišu; italijanske okupacije Valone i suprotstavljanje nameri da i Srbija, iz bezbednosnih razloga, zauzme deo zemljišta nemirnog suseda, krajem 1914. godine. Glasovi o tajnim pregovorima, iza leđa srpske vlade, pokrenuli su pravu lavinu. Ne obazirući se na osetljivost Italije, srpska vlada je činila dramatične predstavke kod država Trojnog sporazuma, podsticala propagandu delatnost i rad jugoslovenskih političara u inostranoj javnosti. Nesagledavanjem šire slike - upornim insistiranjem na "srpsko-hrvatsko-slovenačkom" ujedinjenju - vođena težnjom da izazove Italiju na reviziju Londonskog ugovora u uzajamnom sporazumu, ustvari, ušla je u neskriveno konfrontiranje sa njom. Na drugoj strani, ni iz Rima nisu pokazivali dovoljno blagonaklonosti prema interesima malog saveznika u Albaniji i obazrivosti u odnosu sa crnogorskim kraljem Nikolom. Na to se nadovezao nedostatak volje za činjenje ustupaka, radi zadobijanja dobre volje Srbije, prilikom pregovora sa neutralnim državama. Rascep u budućnosti postajao je neizbežan AB - This paper follows the Entente Powers negotiations with Italy from the beginning of World War I up to the signing of the London Agreement. Simultaneously, this paper follows Serbian relations towards the negotiations and Italy entering the conflict from the standpoint of its national pretensions. Due to the important role of Russia, as Serbia's closest ally and the traditional protector of Slavic interests, special attention has been dedicated to its position and reasons for relenting in diplomatic initiative for Italy entering the war. This paper contains an analysis and a new interpretation of the London Agreement. In addition to this, the paper sheds light on the beginning of deteriorating relations between the governments in Rome and Belgrade/Niš, which used to be friendly before the Great War, as well as the circumstances which influenced the situation. PB - Univerzitet u Novom Sadu - Filozofski fakultet - Institut za istoriju, Novi Sad T2 - Istraživanja T1 - Srbija, ulazak Italije u Prvi svetski rat i Londonski ugovor - novo tumačenje T1 - Serbia, Italy's entrance into World War I, and the London Agreement: A new interpretation EP - 196 IS - 31 SP - 183 DO - 10.19090/i.2020.31.183-196 ER -
@article{ author = "Radivojević, Miroslav", year = "2020", abstract = "Pregovori Italije sa Antantom otpočeli su neposredno po izbijanju Prvog svetskog rata. Inicijativu za pridobijanje jedine preostale države sa statusom velike sile koja se nalazila van sukoba, preuzeo je ruski ministar inostranih dela, Sergej Sazonov, pomalo preuranjeno, početkom avgusta 1914. godine. U Rimu, u tom trenutku, još uvek nisu bili spremni da naprave tako veliki iskorak. Za italijansku reakciju bilo je potrebno da razvoj događaja na frontovima, u korist jedne od dve strane, uzme dovoljno značajan obrt. To se desilo u februaru naredne godine, sa početkom operacije francusko-britanske flote u Dardanelima. Italija nije časila sa predlogom da se priključi Antanti, ali su se ostvarile zebnje ruske i srpske diplomatije - ona je postavila ogromne teritorijalne zahteve na Jadranskoj obali. Rusija je nakon napornih dvomesečnih pregovora uspela da donekle ograniči italijanske pretenzije i obezbedi dovoljne kompenzacije za Srbiju i Crnu Goru. Londonskim ugovorom od 26. aprila 1915. srpske države imale su da dobiju, u perspektivi, uz određen broj dalmatinskih ostrva, prostran izlaz na more od rta Planka do ušća reke Drim, sa opcijom da deo koriste i u vojne svrhe. Uprkos manipulisanju sa njegovim tekstom u jugoslovenskoj istoriografiji, po uvidu i izvorni dokument, ustanovljeno je da su Srbiji bili namenjeni značajni teritorijalni dobici. Ratne okolnosti u prvo vreme nisu uticale na dobru saradnju između nje i Italije. Prve pukotine u prijateljskom odnosu javile su se pod uticajem propagande emigranata Srba, Hrvata i Slovenaca iz Austro-Ugarske, pod egidom vlade u Nišu; italijanske okupacije Valone i suprotstavljanje nameri da i Srbija, iz bezbednosnih razloga, zauzme deo zemljišta nemirnog suseda, krajem 1914. godine. Glasovi o tajnim pregovorima, iza leđa srpske vlade, pokrenuli su pravu lavinu. Ne obazirući se na osetljivost Italije, srpska vlada je činila dramatične predstavke kod država Trojnog sporazuma, podsticala propagandu delatnost i rad jugoslovenskih političara u inostranoj javnosti. Nesagledavanjem šire slike - upornim insistiranjem na "srpsko-hrvatsko-slovenačkom" ujedinjenju - vođena težnjom da izazove Italiju na reviziju Londonskog ugovora u uzajamnom sporazumu, ustvari, ušla je u neskriveno konfrontiranje sa njom. Na drugoj strani, ni iz Rima nisu pokazivali dovoljno blagonaklonosti prema interesima malog saveznika u Albaniji i obazrivosti u odnosu sa crnogorskim kraljem Nikolom. Na to se nadovezao nedostatak volje za činjenje ustupaka, radi zadobijanja dobre volje Srbije, prilikom pregovora sa neutralnim državama. Rascep u budućnosti postajao je neizbežan, This paper follows the Entente Powers negotiations with Italy from the beginning of World War I up to the signing of the London Agreement. Simultaneously, this paper follows Serbian relations towards the negotiations and Italy entering the conflict from the standpoint of its national pretensions. Due to the important role of Russia, as Serbia's closest ally and the traditional protector of Slavic interests, special attention has been dedicated to its position and reasons for relenting in diplomatic initiative for Italy entering the war. This paper contains an analysis and a new interpretation of the London Agreement. In addition to this, the paper sheds light on the beginning of deteriorating relations between the governments in Rome and Belgrade/Niš, which used to be friendly before the Great War, as well as the circumstances which influenced the situation.", publisher = "Univerzitet u Novom Sadu - Filozofski fakultet - Institut za istoriju, Novi Sad", journal = "Istraživanja", title = "Srbija, ulazak Italije u Prvi svetski rat i Londonski ugovor - novo tumačenje, Serbia, Italy's entrance into World War I, and the London Agreement: A new interpretation", pages = "196-183", number = "31", doi = "10.19090/i.2020.31.183-196" }
Radivojević, M.. (2020). Srbija, ulazak Italije u Prvi svetski rat i Londonski ugovor - novo tumačenje. in Istraživanja Univerzitet u Novom Sadu - Filozofski fakultet - Institut za istoriju, Novi Sad.(31), 183-196. https://doi.org/10.19090/i.2020.31.183-196
Radivojević M. Srbija, ulazak Italije u Prvi svetski rat i Londonski ugovor - novo tumačenje. in Istraživanja. 2020;(31):183-196. doi:10.19090/i.2020.31.183-196 .
Radivojević, Miroslav, "Srbija, ulazak Italije u Prvi svetski rat i Londonski ugovor - novo tumačenje" in Istraživanja, no. 31 (2020):183-196, https://doi.org/10.19090/i.2020.31.183-196 . .