REFF - Faculty of Philosophy Repository
University of Belgrade - Faculty of Philosophy
    • English
    • Српски
    • Српски (Serbia)
  • English 
    • English
    • Serbian (Cyrillic)
    • Serbian (Latin)
  • Login
View Item 
  •   REFF
  • Etnologija i antropologija / Ethnology and Anthropology
  • Radovi istraživača / Researcher's publications - Odeljenje za etnologiju i antropologiju
  • View Item
  •   REFF
  • Etnologija i antropologija / Ethnology and Anthropology
  • Radovi istraživača / Researcher's publications - Odeljenje za etnologiju i antropologiju
  • View Item
JavaScript is disabled for your browser. Some features of this site may not work without it.

Homo academicus u tranziciji: Antropološka diskusija o efektima tranzicije na „akademsku kulturu“ u Srbiji

Homo Academicus in Transition: Anthropological Discussion on the Effects of the Transition Process on the “Academic Culture” in Serbia

Thumbnail
2022
Full text (557.5Kb)
Authors
Gačanović, Ivana
Contributors
Čičkarić, Ljiljana
Ignjatović, Suzana
Conference object (Published version)
Metadata
Show full item record
Abstract
Već dve decenije proces tranzicije u našoj zemlji teče paralelno sa reformom visokoobrazovnog sektora, koja se sprovodi u okviru principa Bolonjske deklaracije. O reformama u visokom obrazovanju, kao i o samoj Bolonjskoj reformi, do sada je napisano mnogo stručnih i naučnih radova u okviru različitih disciplina i profesija, a svedoci smo sve većeg bujanja ove vrste literature na svetskom nivou. Jedan od zajedničkih sadržalaca tih različitih, često autoetnografskih izveštaja i analiza, jeste kišobran pojam neoliberalizam ili neoliberalizacija univerziteta, o čijem značenju se i dalje raspravlja. Istraživanje transformacija unutar visokoobrazovnih sistema postalo je posebno polje istraživanja i stvar ekspertize mnogih, toliko da je samo naučne i stručne časopise specijalizovane za polje visokog obrazovanja skoro nemoguće prebrojati. O ovoj temi napisani su i neki veoma važni antropološki radovi, od kojih možemo izdvojiti zbornik Audit Cultures (2000), koji je uredila jedna od najznačaj...nijih živih antropološkinja, Merilin Stratern. Nakon objavljivanja ovog zbornika sintagma audit culture ili „kultura revizije“ u antropologiji postaje zvanično prihvaćen koncept ili operativno sredstvo u antropološkim istraživanjima pre svega onih aspekata visokoobrazovnih reformi koje se tiču uvođenja finansijsko-menadžerske logike u sistem upravljanja i vrednovanja institucija visokog obrazovanja i njenih efekata na univerzitetsku kulturu. U domaćoj nauci, kao i u antropologiji, takođe se piše o „akademiji“, ali ta literatura još uvek samo kruži iz ruke u ruku među malobrojnom čitalačkom publikom. Sama spadam u taj malobrojni „kružok“ jer sam se u svojoj doktorskoj disertaciji bavila upravo visokoobrazovnom reformom iz perspektive kulture revizije. Za potrebu ovog skupa sprovela sam jedno dodatno, manje, istraživanje sa fokusom na otvaranje pitanja na koji se način „akademska kultura“ do sada promenila pod uticajem tranzicije u našoj zemlji. Za ključnu operativnu kategoriju ovog istraživanja uzela sam pojam „akademska kultura“, za koji mi se čini da se retko koristi u domaćoj društvenoj nauci, kao i u antropologiji. Zanimalo me je kakvo se značenje danas pridaje tom pojmu, barem u krugovima ispitanika koje sam uključila u ovo istraživanje, i da li na osnovu toga možemo ocrtati njene vrednosne i druge okvire i uvrstiti je u još jedno „legitimno“ antropološko polje istraživanja. Na ovo pitanje nadovezuje se i pitanje obrisa i odlika domaće „akademske zajednice“ i odnosa (moći) u njoj, koje je takođe pokrenuto u intervjuima vođenim za ovu svrhu. Da li takva zajednica ima određeni skup zajedničkih identitetskih, socijalno-političkih ili drugih markera, šta takvu zajednicu spaja ili razdvaja, da li ona može biti predmet antropološke analize i može li se etnografski predstaviti? Obe ove grupe pitanja ostaju otvorene za dalju antropološku diskusiju. Pitanje visokoobrazovnih transformacija u doba tranzicije ovde posmatram kroz prizmu nekih članova domaće akademske zajednice koji su zaposleni na Beogradskom univerzitetu. U pogledu uticaja tranzicije na visokoobrazovni sistem, zanimale su me dve grupe pitanja. Na opštijem nivou, interesuju me stanovišta ispitanika u vezi sa nekim od ključnih promena u visokoobrazovnim politikama koje se tiču finansiranja, načina upravljanja, mehanizama kontrole kvaliteta njihovog rada, akademske autonomije, odnosa nauke i politike i kako sve to utiče na kvalitet naučno-istraživačkog i nastavnog rada, kao i na kvalitet studija i položaj studenata. Konkretnija grupa pitanja usmerena je na stanovišta u pogledu uslova i načina života zaposlenih u viskoobrazovnim institucijama – o njihovom socio-ekonomskom statusu, profesionalnim odnosima, uslovima rada i radnim obavezama, slobodnom vremenu i slično. Smatram da nam sistematizovani odgovori na data pitanja mogu otvoriti relevantan uvod u dalju diskusiju o efektima tranzicije na visokoobrazovni sektor i njegovu „kulturu“ i „zajednicu“.

For two decades already, the transition process in Serbia has been running in parallel with the process of reform of the higher education system, led in accordance with the Bologna process. Given the flourishing of literature on the transformations in the field of higher education systems on a global scale, I will present here a small comparative contribution to some of the discussions, concerning the transformations within the “academic culture” in our country. The issue of the effects of transition on Serbian academia has been tackled here through the prism of some of the University of Belgrade’s academic staff. The questions concerning the transition effects on the higher education system are roughly divided in two groups. Firstly, I was interested in the informants’ perspectives on some of the main changes in higher educational policies, which include budget tightening, introduction of new governance and audit technologies, and the effect thereof on the academic autonomy, research... and teaching quality, as well as on the position of students during the transition times. More specifically, the second set of questions will provide some clues about the “real life” of the academic staff in the past 20 years of transition. This group of questions offers some meaningful insights into the general conditions and academic staff’s way of life – their standpoints about their own socio-economic status in our country, professional relationships, working conditions, workloads, and the like. I consider that the systematized answers to these questions will provide us with a relevant introduction into further discussion about the effects of the transition on the higher education system reform and it’s “culture” in our country.

Keywords:
akademska kultura / tranzicija / akademska zajednica / Bolonjska reforma / Srbija / academic culture / transition / academic community / Bologna reform / Serbia
Source:
Tri decenije tranzicije u Srbiji – sociološka i antropološka perspektiva, 2022, 25-27
Publisher:
  • Institut društvenih nauka, Beograd

Cobiss ID: 978-86-7093-253-1

ISBN: 978-86-7093-253-1

[ Google Scholar ]
Handle
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_4373
URI
http://reff.f.bg.ac.rs/handle/123456789/4373
Collections
  • Radovi istraživača / Researcher's publications - Odeljenje za etnologiju i antropologiju
Institution/Community
Etnologija i antropologija / Ethnology and Anthropology
TY  - CONF
AU  - Gačanović, Ivana
PY  - 2022
UR  - http://reff.f.bg.ac.rs/handle/123456789/4373
AB  - Već dve decenije proces tranzicije u našoj zemlji teče paralelno sa reformom visokoobrazovnog sektora, koja se sprovodi u okviru principa Bolonjske deklaracije. O reformama u visokom obrazovanju, kao i o samoj Bolonjskoj reformi, do sada je napisano mnogo stručnih i naučnih radova u okviru različitih disciplina i profesija, a svedoci smo sve većeg bujanja ove vrste literature na svetskom nivou. Jedan od zajedničkih sadržalaca tih različitih, često autoetnografskih izveštaja i analiza, jeste kišobran pojam neoliberalizam ili neoliberalizacija univerziteta, o čijem značenju
se i dalje raspravlja. Istraživanje transformacija unutar visokoobrazovnih sistema postalo je posebno polje istraživanja i stvar ekspertize mnogih, toliko da je samo naučne i stručne časopise specijalizovane za polje visokog obrazovanja skoro nemoguće prebrojati. O ovoj temi napisani su i
neki veoma važni antropološki radovi, od kojih možemo izdvojiti zbornik Audit Cultures (2000), koji je uredila jedna od najznačajnijih živih antropološkinja, Merilin Stratern. Nakon objavljivanja ovog zbornika sintagma audit culture ili „kultura revizije“ u antropologiji postaje zvanično prihvaćen koncept ili operativno sredstvo u antropološkim istraživanjima pre svega onih aspekata visokoobrazovnih reformi koje se tiču uvođenja finansijsko-menadžerske logike u sistem upravljanja i vrednovanja institucija visokog obrazovanja i njenih efekata na univerzitetsku kulturu. U domaćoj nauci, kao i u antropologiji, takođe se piše o „akademiji“, ali ta literatura još uvek samo kruži iz ruke u ruku među malobrojnom čitalačkom publikom. Sama spadam u taj malobrojni „kružok“ jer sam se u svojoj doktorskoj disertaciji bavila upravo visokoobrazovnom reformom
iz perspektive kulture revizije. Za potrebu ovog skupa sprovela sam jedno dodatno, manje, istraživanje sa fokusom na otvaranje pitanja na koji se način „akademska kultura“ do sada promenila pod uticajem tranzicije u našoj zemlji. Za ključnu operativnu kategoriju ovog istraživanja uzela sam pojam „akademska kultura“, za koji mi se čini da se retko koristi u domaćoj društvenoj nauci, kao i u antropologiji. Zanimalo me je kakvo se značenje danas pridaje tom pojmu, barem u krugovima ispitanika koje sam uključila u ovo istraživanje, i da li na osnovu toga možemo ocrtati njene vrednosne i druge okvire i uvrstiti je u još jedno „legitimno“ antropološko polje istraživanja. Na ovo pitanje nadovezuje se i pitanje obrisa i odlika domaće „akademske zajednice“ i odnosa (moći) u njoj, koje je takođe pokrenuto u intervjuima vođenim za ovu svrhu. Da li takva zajednica ima određeni skup zajedničkih identitetskih, socijalno-političkih ili drugih markera, šta takvu zajednicu spaja ili razdvaja, da li ona može biti predmet antropološke analize i može li se etnografski predstaviti? Obe ove grupe pitanja ostaju otvorene za dalju antropološku diskusiju.
Pitanje visokoobrazovnih transformacija u doba tranzicije ovde posmatram kroz prizmu nekih članova domaće akademske zajednice koji su zaposleni na Beogradskom univerzitetu. U pogledu uticaja tranzicije na visokoobrazovni sistem, zanimale su me dve grupe pitanja. Na opštijem nivou, interesuju me stanovišta ispitanika u vezi sa nekim od ključnih promena u visokoobrazovnim politikama koje se tiču finansiranja, načina upravljanja, mehanizama kontrole kvaliteta njihovog rada, akademske autonomije, odnosa nauke i politike i kako sve to utiče na kvalitet naučno-istraživačkog i nastavnog rada, kao i na kvalitet studija i položaj studenata. Konkretnija grupa pitanja usmerena je na stanovišta u pogledu uslova i načina života zaposlenih u viskoobrazovnim institucijama – o njihovom socio-ekonomskom statusu, profesionalnim odnosima, uslovima rada i radnim obavezama, slobodnom vremenu i slično. Smatram da nam sistematizovani odgovori na data pitanja mogu otvoriti relevantan uvod u dalju diskusiju o efektima tranzicije na visokoobrazovni sektor i njegovu „kulturu“ i „zajednicu“.
AB  - For two decades already, the transition process in Serbia has been running in parallel with the process of reform of the higher education system, led in accordance with the Bologna process. Given the flourishing of literature on the transformations in the field of higher education
systems on a global scale, I will present here a small comparative contribution to some of the discussions, concerning the transformations within the “academic culture” in our country. The issue of the effects of transition on Serbian academia has been tackled here through the prism of some of the University of Belgrade’s academic staff. The questions concerning the transition effects on the higher education system are roughly divided in two groups. Firstly, I was interested in the informants’ perspectives on some of the main changes in higher educational policies, which include budget tightening, introduction of new governance and audit technologies, and the effect thereof on the academic autonomy, research and teaching quality, as well as on the position of students during the transition times. More specifically, the second set of questions will provide some clues about the “real life” of the academic staff in the past 20 years of transition. This group of questions offers some meaningful insights into the general conditions and academic staff’s
way of life – their standpoints about their own socio-economic status in our country, professional relationships, working conditions, workloads, and the like. I consider that the systematized answers to these questions will provide us with a relevant introduction into further discussion about the effects of the transition on the higher education system reform and it’s “culture” in our country.
PB  - Institut društvenih nauka, Beograd
C3  - Tri decenije tranzicije u Srbiji – sociološka i antropološka perspektiva
T1  - Homo academicus u tranziciji: Antropološka diskusija o efektima tranzicije na „akademsku kulturu“ u Srbiji
T1  - Homo Academicus in Transition: Anthropological Discussion on the Effects of the Transition Process on the “Academic Culture” in Serbia
EP  - 27
SP  - 25
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_4373
ER  - 
@conference{
author = "Gačanović, Ivana",
year = "2022",
abstract = "Već dve decenije proces tranzicije u našoj zemlji teče paralelno sa reformom visokoobrazovnog sektora, koja se sprovodi u okviru principa Bolonjske deklaracije. O reformama u visokom obrazovanju, kao i o samoj Bolonjskoj reformi, do sada je napisano mnogo stručnih i naučnih radova u okviru različitih disciplina i profesija, a svedoci smo sve većeg bujanja ove vrste literature na svetskom nivou. Jedan od zajedničkih sadržalaca tih različitih, često autoetnografskih izveštaja i analiza, jeste kišobran pojam neoliberalizam ili neoliberalizacija univerziteta, o čijem značenju
se i dalje raspravlja. Istraživanje transformacija unutar visokoobrazovnih sistema postalo je posebno polje istraživanja i stvar ekspertize mnogih, toliko da je samo naučne i stručne časopise specijalizovane za polje visokog obrazovanja skoro nemoguće prebrojati. O ovoj temi napisani su i
neki veoma važni antropološki radovi, od kojih možemo izdvojiti zbornik Audit Cultures (2000), koji je uredila jedna od najznačajnijih živih antropološkinja, Merilin Stratern. Nakon objavljivanja ovog zbornika sintagma audit culture ili „kultura revizije“ u antropologiji postaje zvanično prihvaćen koncept ili operativno sredstvo u antropološkim istraživanjima pre svega onih aspekata visokoobrazovnih reformi koje se tiču uvođenja finansijsko-menadžerske logike u sistem upravljanja i vrednovanja institucija visokog obrazovanja i njenih efekata na univerzitetsku kulturu. U domaćoj nauci, kao i u antropologiji, takođe se piše o „akademiji“, ali ta literatura još uvek samo kruži iz ruke u ruku među malobrojnom čitalačkom publikom. Sama spadam u taj malobrojni „kružok“ jer sam se u svojoj doktorskoj disertaciji bavila upravo visokoobrazovnom reformom
iz perspektive kulture revizije. Za potrebu ovog skupa sprovela sam jedno dodatno, manje, istraživanje sa fokusom na otvaranje pitanja na koji se način „akademska kultura“ do sada promenila pod uticajem tranzicije u našoj zemlji. Za ključnu operativnu kategoriju ovog istraživanja uzela sam pojam „akademska kultura“, za koji mi se čini da se retko koristi u domaćoj društvenoj nauci, kao i u antropologiji. Zanimalo me je kakvo se značenje danas pridaje tom pojmu, barem u krugovima ispitanika koje sam uključila u ovo istraživanje, i da li na osnovu toga možemo ocrtati njene vrednosne i druge okvire i uvrstiti je u još jedno „legitimno“ antropološko polje istraživanja. Na ovo pitanje nadovezuje se i pitanje obrisa i odlika domaće „akademske zajednice“ i odnosa (moći) u njoj, koje je takođe pokrenuto u intervjuima vođenim za ovu svrhu. Da li takva zajednica ima određeni skup zajedničkih identitetskih, socijalno-političkih ili drugih markera, šta takvu zajednicu spaja ili razdvaja, da li ona može biti predmet antropološke analize i može li se etnografski predstaviti? Obe ove grupe pitanja ostaju otvorene za dalju antropološku diskusiju.
Pitanje visokoobrazovnih transformacija u doba tranzicije ovde posmatram kroz prizmu nekih članova domaće akademske zajednice koji su zaposleni na Beogradskom univerzitetu. U pogledu uticaja tranzicije na visokoobrazovni sistem, zanimale su me dve grupe pitanja. Na opštijem nivou, interesuju me stanovišta ispitanika u vezi sa nekim od ključnih promena u visokoobrazovnim politikama koje se tiču finansiranja, načina upravljanja, mehanizama kontrole kvaliteta njihovog rada, akademske autonomije, odnosa nauke i politike i kako sve to utiče na kvalitet naučno-istraživačkog i nastavnog rada, kao i na kvalitet studija i položaj studenata. Konkretnija grupa pitanja usmerena je na stanovišta u pogledu uslova i načina života zaposlenih u viskoobrazovnim institucijama – o njihovom socio-ekonomskom statusu, profesionalnim odnosima, uslovima rada i radnim obavezama, slobodnom vremenu i slično. Smatram da nam sistematizovani odgovori na data pitanja mogu otvoriti relevantan uvod u dalju diskusiju o efektima tranzicije na visokoobrazovni sektor i njegovu „kulturu“ i „zajednicu“., For two decades already, the transition process in Serbia has been running in parallel with the process of reform of the higher education system, led in accordance with the Bologna process. Given the flourishing of literature on the transformations in the field of higher education
systems on a global scale, I will present here a small comparative contribution to some of the discussions, concerning the transformations within the “academic culture” in our country. The issue of the effects of transition on Serbian academia has been tackled here through the prism of some of the University of Belgrade’s academic staff. The questions concerning the transition effects on the higher education system are roughly divided in two groups. Firstly, I was interested in the informants’ perspectives on some of the main changes in higher educational policies, which include budget tightening, introduction of new governance and audit technologies, and the effect thereof on the academic autonomy, research and teaching quality, as well as on the position of students during the transition times. More specifically, the second set of questions will provide some clues about the “real life” of the academic staff in the past 20 years of transition. This group of questions offers some meaningful insights into the general conditions and academic staff’s
way of life – their standpoints about their own socio-economic status in our country, professional relationships, working conditions, workloads, and the like. I consider that the systematized answers to these questions will provide us with a relevant introduction into further discussion about the effects of the transition on the higher education system reform and it’s “culture” in our country.",
publisher = "Institut društvenih nauka, Beograd",
journal = "Tri decenije tranzicije u Srbiji – sociološka i antropološka perspektiva",
title = "Homo academicus u tranziciji: Antropološka diskusija o efektima tranzicije na „akademsku kulturu“ u Srbiji, Homo Academicus in Transition: Anthropological Discussion on the Effects of the Transition Process on the “Academic Culture” in Serbia",
pages = "27-25",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_4373"
}
Gačanović, I.. (2022). Homo academicus u tranziciji: Antropološka diskusija o efektima tranzicije na „akademsku kulturu“ u Srbiji. in Tri decenije tranzicije u Srbiji – sociološka i antropološka perspektiva
Institut društvenih nauka, Beograd., 25-27.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_4373
Gačanović I. Homo academicus u tranziciji: Antropološka diskusija o efektima tranzicije na „akademsku kulturu“ u Srbiji. in Tri decenije tranzicije u Srbiji – sociološka i antropološka perspektiva. 2022;:25-27.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_4373 .
Gačanović, Ivana, "Homo academicus u tranziciji: Antropološka diskusija o efektima tranzicije na „akademsku kulturu“ u Srbiji" in Tri decenije tranzicije u Srbiji – sociološka i antropološka perspektiva (2022):25-27,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_4373 .

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About REFF | Send Feedback

OpenAIRERCUB
 

 

All of DSpaceInstitutions/communitiesAuthorsTitlesSubjectsThis institutionAuthorsTitlesSubjects

Statistics

View Usage Statistics

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About REFF | Send Feedback

OpenAIRERCUB