Lični doživljaj telesnosti mladih koji se bave brejk densom
Conference object (Published version)
Metadata
Show full item recordAbstract
Istraživanje koje smo sprovele daje nam osnovu da zaključimo da teorija Iris Marion Jang predstavlja valjan i koristan okvir za tumačenje telesnog iskustva mladih plesačica i plesača. Ipak, iako se neka iskustva devojaka mogu tumačiti u kontekstu ove teorije, postoje i vidovi iskustva koji nastoje da naruše sliku žene kao sputane svojom samo-referentnošću, kao i iskustva koja su momcima i devojkama zajednička. Naime, možemo zaključiti da je bavljenje brejkom pomoglo devojkama da steknu više poverenja u svoje telesne sposobnosti, da, makar deklarativno, veruju da se vežbom može postići uspeh, te da su sposobne da dožive kontinuirano jedinstvo sa svojim telom. Iako su inhibirane, one su toga i svesne, pri čemu su svesne i potrebe da rade na sebi i razvoju svog samopouzdanja. Smatramo da im rad na ovom aspektu iskustva može biti važan u širem kontekstu od plesa i imati pozitivan uticaj na celokupno samopouzdanje i shvatanje svojih sposobnosti u širem smislu (Holloway, Beuter & Duda, 1988;... Trujillo, 1983). Stoga smo predložile i praktične preporuke namenjene trenerima, kao i mladima, naročito devojkama koje se bave ovim plesom. Pre svega, s obzirom na važnost iskustava ovladavanja (eng. mastery experiences) (Pajares, 2006), a uzimajući u obzir inhibiranu intencionalnost i kolebljivo samopouzdanje devojaka, smatrale smo da je potrebno obezbediti prilike da devojke dožive uspeh u ovladavanju pokretima koje opažaju teškim ili zahtevnim, tako što će trener od njih to češće zahtevati ili posvetiti duži period intenzivnom vežbanju samo takvih pokreta. Dodatno, trener bi mogao davati pohvale devojkama onda kada samoinicijativno pokušavaju da izvedu zahtevne pokrete, skretati im pažnju na njihove kvalitete i identifikovati individualne fizičke potencijale i razvijati ih sa njima dalje. Davanje fidbeka jedan-na-jedan je posebno efektivno u radu sa mladima (Pajares, 2006). Trener bi u takvoj situaciji mogao pomoći mladima i da identifikuju „samo-hendikepirajuće“ strategije koje upotrebljavaju zbog straha od neuspeha, kao što su nedovoljno ulaganje truda, odugovlačenje ili preteran kritički stav prema sebi i svojim sposobnostima (Pajares, 2006), koje su u nekim slučajevima uočene kod učesnica u našem istraživanju. Takođe, potrebnoje devojkama pružiti potrebnu podršku i neugrožavajuć prostor za javno izražavanje, kako bi stekle sigurnost pri plesanju u sajferu – a koju bi potom mogle generalizovati na druge situacije. Na kraju, organizovanje radionica i događaja posvećenih devojkama kojima bi prisustvovale žene koje su ostvarile uspeh u brejku obezbedilo bi neophodna posredna iskustva (eng. vicarious experiences) (Pajares, 2006) i prisustvo ženskih uzora iz sveta plesa.
Keywords:
doživljaj telesnosti / modaliteti femininog kretanja / rodne razlike / brejk dens / interpretativna fenomenološka analizaSource:
Zbornik saopštenja sa XXIII naučne konferencije Pedagoška istraživanja i školska praksa - "Kvalitativna istraživanja u društvenim naukama: od ličnog iskustva do socijalnih praksi", 2018, 26-30Publisher:
- Institut za pedagoška istraživanja
- Institut za psihologiju
Note:
- Građa je saopštenje sa nacionalne konferencije štampano u celini, te je umesto sažetka unet zaključak rada.
Institution/Community
Psihologija / PsychologyTY - CONF AU - Popović, Isidora AU - Nikitović, Tijana AU - Krstić, Ksenija PY - 2018 UR - http://reff.f.bg.ac.rs/handle/123456789/5011 AB - Istraživanje koje smo sprovele daje nam osnovu da zaključimo da teorija Iris Marion Jang predstavlja valjan i koristan okvir za tumačenje telesnog iskustva mladih plesačica i plesača. Ipak, iako se neka iskustva devojaka mogu tumačiti u kontekstu ove teorije, postoje i vidovi iskustva koji nastoje da naruše sliku žene kao sputane svojom samo-referentnošću, kao i iskustva koja su momcima i devojkama zajednička. Naime, možemo zaključiti da je bavljenje brejkom pomoglo devojkama da steknu više poverenja u svoje telesne sposobnosti, da, makar deklarativno, veruju da se vežbom može postići uspeh, te da su sposobne da dožive kontinuirano jedinstvo sa svojim telom. Iako su inhibirane, one su toga i svesne, pri čemu su svesne i potrebe da rade na sebi i razvoju svog samopouzdanja. Smatramo da im rad na ovom aspektu iskustva može biti važan u širem kontekstu od plesa i imati pozitivan uticaj na celokupno samopouzdanje i shvatanje svojih sposobnosti u širem smislu (Holloway, Beuter & Duda, 1988; Trujillo, 1983). Stoga smo predložile i praktične preporuke namenjene trenerima, kao i mladima, naročito devojkama koje se bave ovim plesom. Pre svega, s obzirom na važnost iskustava ovladavanja (eng. mastery experiences) (Pajares, 2006), a uzimajući u obzir inhibiranu intencionalnost i kolebljivo samopouzdanje devojaka, smatrale smo da je potrebno obezbediti prilike da devojke dožive uspeh u ovladavanju pokretima koje opažaju teškim ili zahtevnim, tako što će trener od njih to češće zahtevati ili posvetiti duži period intenzivnom vežbanju samo takvih pokreta. Dodatno, trener bi mogao davati pohvale devojkama onda kada samoinicijativno pokušavaju da izvedu zahtevne pokrete, skretati im pažnju na njihove kvalitete i identifikovati individualne fizičke potencijale i razvijati ih sa njima dalje. Davanje fidbeka jedan-na-jedan je posebno efektivno u radu sa mladima (Pajares, 2006). Trener bi u takvoj situaciji mogao pomoći mladima i da identifikuju „samo-hendikepirajuće“ strategije koje upotrebljavaju zbog straha od neuspeha, kao što su nedovoljno ulaganje truda, odugovlačenje ili preteran kritički stav prema sebi i svojim sposobnostima (Pajares, 2006), koje su u nekim slučajevima uočene kod učesnica u našem istraživanju. Takođe, potrebnoje devojkama pružiti potrebnu podršku i neugrožavajuć prostor za javno izražavanje, kako bi stekle sigurnost pri plesanju u sajferu – a koju bi potom mogle generalizovati na druge situacije. Na kraju, organizovanje radionica i događaja posvećenih devojkama kojima bi prisustvovale žene koje su ostvarile uspeh u brejku obezbedilo bi neophodna posredna iskustva (eng. vicarious experiences) (Pajares, 2006) i prisustvo ženskih uzora iz sveta plesa. PB - Institut za pedagoška istraživanja PB - Institut za psihologiju C3 - Zbornik saopštenja sa XXIII naučne konferencije Pedagoška istraživanja i školska praksa - "Kvalitativna istraživanja u društvenim naukama: od ličnog iskustva do socijalnih praksi" T1 - Lični doživljaj telesnosti mladih koji se bave brejk densom EP - 30 SP - 26 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_5011 ER -
@conference{ author = "Popović, Isidora and Nikitović, Tijana and Krstić, Ksenija", year = "2018", abstract = "Istraživanje koje smo sprovele daje nam osnovu da zaključimo da teorija Iris Marion Jang predstavlja valjan i koristan okvir za tumačenje telesnog iskustva mladih plesačica i plesača. Ipak, iako se neka iskustva devojaka mogu tumačiti u kontekstu ove teorije, postoje i vidovi iskustva koji nastoje da naruše sliku žene kao sputane svojom samo-referentnošću, kao i iskustva koja su momcima i devojkama zajednička. Naime, možemo zaključiti da je bavljenje brejkom pomoglo devojkama da steknu više poverenja u svoje telesne sposobnosti, da, makar deklarativno, veruju da se vežbom može postići uspeh, te da su sposobne da dožive kontinuirano jedinstvo sa svojim telom. Iako su inhibirane, one su toga i svesne, pri čemu su svesne i potrebe da rade na sebi i razvoju svog samopouzdanja. Smatramo da im rad na ovom aspektu iskustva može biti važan u širem kontekstu od plesa i imati pozitivan uticaj na celokupno samopouzdanje i shvatanje svojih sposobnosti u širem smislu (Holloway, Beuter & Duda, 1988; Trujillo, 1983). Stoga smo predložile i praktične preporuke namenjene trenerima, kao i mladima, naročito devojkama koje se bave ovim plesom. Pre svega, s obzirom na važnost iskustava ovladavanja (eng. mastery experiences) (Pajares, 2006), a uzimajući u obzir inhibiranu intencionalnost i kolebljivo samopouzdanje devojaka, smatrale smo da je potrebno obezbediti prilike da devojke dožive uspeh u ovladavanju pokretima koje opažaju teškim ili zahtevnim, tako što će trener od njih to češće zahtevati ili posvetiti duži period intenzivnom vežbanju samo takvih pokreta. Dodatno, trener bi mogao davati pohvale devojkama onda kada samoinicijativno pokušavaju da izvedu zahtevne pokrete, skretati im pažnju na njihove kvalitete i identifikovati individualne fizičke potencijale i razvijati ih sa njima dalje. Davanje fidbeka jedan-na-jedan je posebno efektivno u radu sa mladima (Pajares, 2006). Trener bi u takvoj situaciji mogao pomoći mladima i da identifikuju „samo-hendikepirajuće“ strategije koje upotrebljavaju zbog straha od neuspeha, kao što su nedovoljno ulaganje truda, odugovlačenje ili preteran kritički stav prema sebi i svojim sposobnostima (Pajares, 2006), koje su u nekim slučajevima uočene kod učesnica u našem istraživanju. Takođe, potrebnoje devojkama pružiti potrebnu podršku i neugrožavajuć prostor za javno izražavanje, kako bi stekle sigurnost pri plesanju u sajferu – a koju bi potom mogle generalizovati na druge situacije. Na kraju, organizovanje radionica i događaja posvećenih devojkama kojima bi prisustvovale žene koje su ostvarile uspeh u brejku obezbedilo bi neophodna posredna iskustva (eng. vicarious experiences) (Pajares, 2006) i prisustvo ženskih uzora iz sveta plesa.", publisher = "Institut za pedagoška istraživanja, Institut za psihologiju", journal = "Zbornik saopštenja sa XXIII naučne konferencije Pedagoška istraživanja i školska praksa - "Kvalitativna istraživanja u društvenim naukama: od ličnog iskustva do socijalnih praksi"", title = "Lični doživljaj telesnosti mladih koji se bave brejk densom", pages = "30-26", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_5011" }
Popović, I., Nikitović, T.,& Krstić, K.. (2018). Lični doživljaj telesnosti mladih koji se bave brejk densom. in Zbornik saopštenja sa XXIII naučne konferencije Pedagoška istraživanja i školska praksa - "Kvalitativna istraživanja u društvenim naukama: od ličnog iskustva do socijalnih praksi" Institut za pedagoška istraživanja., 26-30. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_5011
Popović I, Nikitović T, Krstić K. Lični doživljaj telesnosti mladih koji se bave brejk densom. in Zbornik saopštenja sa XXIII naučne konferencije Pedagoška istraživanja i školska praksa - "Kvalitativna istraživanja u društvenim naukama: od ličnog iskustva do socijalnih praksi". 2018;:26-30. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_5011 .
Popović, Isidora, Nikitović, Tijana, Krstić, Ksenija, "Lični doživljaj telesnosti mladih koji se bave brejk densom" in Zbornik saopštenja sa XXIII naučne konferencije Pedagoška istraživanja i školska praksa - "Kvalitativna istraživanja u društvenim naukama: od ličnog iskustva do socijalnih praksi" (2018):26-30, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_5011 .