Stranačke pristalice i komponente političke kulture u Srbiji
Поглавље у монографији (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт
U ovom radu autori su pokušali da daju pregled istraživanja relevantnih za političku kulturu iz arhive Centra za politikološka istraživanja i javno mnjenje - Instituta društvenih nauka u Beogradu, počev od samih početaka parlamentarizma (1990), ali i ranije jer su mnogi birači zadržali stare vrednosne obrasce, političku motivaciju i ponašanje. Autori izdvajaju četiri komponente integralne političke kulture: kognitivnu, motivacionu, vrednosnu i akcionu prema kojima su upoređene pristalice relevantnih političkih partija do 2006. g. s obzirom na njihove karakteristike u vezi sa ovim komponentama. Jasna tendencija u pravcu formiranja specifičnih obrazaca dispozicija i ponašanja identifikovana je relativno rano, nakon samo dve godine od održavanja prvih izbora. Javlja se grupisanje pristalica političkih partija u dva antagonistička bloka - jedan koji je u osnovi tradicionalistički i autoritaran i koji se sastoji od onih koji inkliniraju ka Socijalističkoj partiji Srbije (Milošević}) i Srpsk...oj radikalnoj stranci (Šešelj), nasuprot pristalicama Demokratske stranke (Đinđić, Tadić), Demokratska stranke Srbije (Koštunica) i Srpskog pokreta obnove (Drašković) koje su otvorene prema svetu, liberalnije, tolerantnije, modernistički orijentisane i sl. Tokom perioda od petnaest godina, birači su menjali svoje preferencije prema konkretnim partijama, tako da nisu pripadali biračkom telu samo jedne partije, već su mnogi podržavali različite platforme. Partije su, takođe, menjale svoje programe i izborne platforme kako bi pridobile nove glasove tokom izbornih kampanja. Analiza je pokazala da su političke partije u Srbiji tercijarni agensi političke socijalizacije i da su neke komponente političke kulture prethodile formiranju partija (vrednosti, znanje, samoupravni sistem koji je nekad predstavljao vladajuću ideologiju). Uprkos demokratskih promena, rezultati mnogih istraživanja pokazali su da je u strukturnom smislu mešavina parohijalne i subjektivne političke kulture (Almond i Verba) dominantna, naročito u grupi nižih društvenih slojeva. U srednjoj klasi primetni su značajni pomaci ka pojedinim elementima participativne ili čak i građanske političke kulture. U suštini, birači se i dalje mogu klasifikovati prema konceptima nemačkog sociologa Tenisa na "Gemeinschaft" (zajednica u tradicionalnom smislu), što se odnosi na većinu birača, odnosno "Gesellschaft" (društvo, odnosno građanska politička kultura), što važi za manjinu.
Кључне речи:
političke stranke / politička kultura / srbijaИзвор:
Političke stranke i birači u državama bivše Jugoslavije, 2006, 41-112Издавач:
- Friedrich Ebert Stiftung
- Institut društvenih nauka
Институција/група
Psihologija / PsychologyTY - CHAP AU - Pantić, Dragomir AU - Pavlović, Zoran PY - 2006 UR - http://reff.f.bg.ac.rs/handle/123456789/5262 AB - U ovom radu autori su pokušali da daju pregled istraživanja relevantnih za političku kulturu iz arhive Centra za politikološka istraživanja i javno mnjenje - Instituta društvenih nauka u Beogradu, počev od samih početaka parlamentarizma (1990), ali i ranije jer su mnogi birači zadržali stare vrednosne obrasce, političku motivaciju i ponašanje. Autori izdvajaju četiri komponente integralne političke kulture: kognitivnu, motivacionu, vrednosnu i akcionu prema kojima su upoređene pristalice relevantnih političkih partija do 2006. g. s obzirom na njihove karakteristike u vezi sa ovim komponentama. Jasna tendencija u pravcu formiranja specifičnih obrazaca dispozicija i ponašanja identifikovana je relativno rano, nakon samo dve godine od održavanja prvih izbora. Javlja se grupisanje pristalica političkih partija u dva antagonistička bloka - jedan koji je u osnovi tradicionalistički i autoritaran i koji se sastoji od onih koji inkliniraju ka Socijalističkoj partiji Srbije (Milošević}) i Srpskoj radikalnoj stranci (Šešelj), nasuprot pristalicama Demokratske stranke (Đinđić, Tadić), Demokratska stranke Srbije (Koštunica) i Srpskog pokreta obnove (Drašković) koje su otvorene prema svetu, liberalnije, tolerantnije, modernistički orijentisane i sl. Tokom perioda od petnaest godina, birači su menjali svoje preferencije prema konkretnim partijama, tako da nisu pripadali biračkom telu samo jedne partije, već su mnogi podržavali različite platforme. Partije su, takođe, menjale svoje programe i izborne platforme kako bi pridobile nove glasove tokom izbornih kampanja. Analiza je pokazala da su političke partije u Srbiji tercijarni agensi političke socijalizacije i da su neke komponente političke kulture prethodile formiranju partija (vrednosti, znanje, samoupravni sistem koji je nekad predstavljao vladajuću ideologiju). Uprkos demokratskih promena, rezultati mnogih istraživanja pokazali su da je u strukturnom smislu mešavina parohijalne i subjektivne političke kulture (Almond i Verba) dominantna, naročito u grupi nižih društvenih slojeva. U srednjoj klasi primetni su značajni pomaci ka pojedinim elementima participativne ili čak i građanske političke kulture. U suštini, birači se i dalje mogu klasifikovati prema konceptima nemačkog sociologa Tenisa na "Gemeinschaft" (zajednica u tradicionalnom smislu), što se odnosi na većinu birača, odnosno "Gesellschaft" (društvo, odnosno građanska politička kultura), što važi za manjinu. PB - Friedrich Ebert Stiftung PB - Institut društvenih nauka T2 - Političke stranke i birači u državama bivše Jugoslavije T1 - Stranačke pristalice i komponente političke kulture u Srbiji EP - 112 SP - 41 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_5262 ER -
@inbook{ author = "Pantić, Dragomir and Pavlović, Zoran", year = "2006", abstract = "U ovom radu autori su pokušali da daju pregled istraživanja relevantnih za političku kulturu iz arhive Centra za politikološka istraživanja i javno mnjenje - Instituta društvenih nauka u Beogradu, počev od samih početaka parlamentarizma (1990), ali i ranije jer su mnogi birači zadržali stare vrednosne obrasce, političku motivaciju i ponašanje. Autori izdvajaju četiri komponente integralne političke kulture: kognitivnu, motivacionu, vrednosnu i akcionu prema kojima su upoređene pristalice relevantnih političkih partija do 2006. g. s obzirom na njihove karakteristike u vezi sa ovim komponentama. Jasna tendencija u pravcu formiranja specifičnih obrazaca dispozicija i ponašanja identifikovana je relativno rano, nakon samo dve godine od održavanja prvih izbora. Javlja se grupisanje pristalica političkih partija u dva antagonistička bloka - jedan koji je u osnovi tradicionalistički i autoritaran i koji se sastoji od onih koji inkliniraju ka Socijalističkoj partiji Srbije (Milošević}) i Srpskoj radikalnoj stranci (Šešelj), nasuprot pristalicama Demokratske stranke (Đinđić, Tadić), Demokratska stranke Srbije (Koštunica) i Srpskog pokreta obnove (Drašković) koje su otvorene prema svetu, liberalnije, tolerantnije, modernistički orijentisane i sl. Tokom perioda od petnaest godina, birači su menjali svoje preferencije prema konkretnim partijama, tako da nisu pripadali biračkom telu samo jedne partije, već su mnogi podržavali različite platforme. Partije su, takođe, menjale svoje programe i izborne platforme kako bi pridobile nove glasove tokom izbornih kampanja. Analiza je pokazala da su političke partije u Srbiji tercijarni agensi političke socijalizacije i da su neke komponente političke kulture prethodile formiranju partija (vrednosti, znanje, samoupravni sistem koji je nekad predstavljao vladajuću ideologiju). Uprkos demokratskih promena, rezultati mnogih istraživanja pokazali su da je u strukturnom smislu mešavina parohijalne i subjektivne političke kulture (Almond i Verba) dominantna, naročito u grupi nižih društvenih slojeva. U srednjoj klasi primetni su značajni pomaci ka pojedinim elementima participativne ili čak i građanske političke kulture. U suštini, birači se i dalje mogu klasifikovati prema konceptima nemačkog sociologa Tenisa na "Gemeinschaft" (zajednica u tradicionalnom smislu), što se odnosi na većinu birača, odnosno "Gesellschaft" (društvo, odnosno građanska politička kultura), što važi za manjinu.", publisher = "Friedrich Ebert Stiftung, Institut društvenih nauka", journal = "Političke stranke i birači u državama bivše Jugoslavije", booktitle = "Stranačke pristalice i komponente političke kulture u Srbiji", pages = "112-41", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_5262" }
Pantić, D.,& Pavlović, Z.. (2006). Stranačke pristalice i komponente političke kulture u Srbiji. in Političke stranke i birači u državama bivše Jugoslavije Friedrich Ebert Stiftung., 41-112. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_5262
Pantić D, Pavlović Z. Stranačke pristalice i komponente političke kulture u Srbiji. in Političke stranke i birači u državama bivše Jugoslavije. 2006;:41-112. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_5262 .
Pantić, Dragomir, Pavlović, Zoran, "Stranačke pristalice i komponente političke kulture u Srbiji" in Političke stranke i birači u državama bivše Jugoslavije (2006):41-112, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_5262 .