Rešavanje stambene krize u opusu arhitekte Branislava Marinkovića nakon Drugog svetskog rata
Resolving the Housing Crisis in the Work of Architect Branislav Marinković after the Second World War
Чланак у часопису (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт
Rešavanje stambene krize po okončanju Drugog svetskog rata predstavljalo
je važan zadatak pa su, tom prilikom, angažovani eminentni stručnjaci, zaposleni
pri državnim građevinskim preduzećima i projektantskim biroima. Mnogi od njih
bili su pripadnici međuratne generacije arhitekata, prilagođeni novonastalom
socijalnom i kulturološkom preokretu. Nadležni su prepoznali talenat arhitekte
Branislava Marinkovića, respektabilnog međuratnog neimara, što mu je omogućilo
da realizuje građevine prvenstveno namenjene arhitekturi stambene namene.
Osmišljavao je paviljonske stambene grupacije socrealističke estetike, a kasnije
stambene zgrade i solitere usaglašene sa tokovima autorske moderne arhitekture,
zadržavajući svoj osoben autorski pečat. Otud ovaj rad predstavlja pionirsko
istraživanje posleratnog opusa arhitekte Marinkovića koji do sada nije bio predmet
temeljitijih istoriografskih tumačenja.
Resolving the housing crisis after the end of the Second World War was an important task when, on that occasion, eminent experts, employed by state construction companies and design bureaus, were hired. Many of them were members of the interwar generation of architects, adapted to the newly emerging social and cultural upheaval. The authorities recognized the talent of the architect Branislav Marinković, a respectable interwar builder, which enabled him to realize buildings primarily intended for residential architecture. He designed pavilion housing groups of socialist realist aesthetics, and later apartment buildings and solitaires harmonized with the currents of the author’s modern architecture, retaining his special authorial stamp. Hence, this work represents a pioneering research of the post-war work of the architect Marinković, which has not been the subject of more thorough historiographical research so far.
Кључне речи:
stambena arhitektura / kriza / Branislav Marinković / Drugi svetski rat / residential architecture / crisis / World War IIИзвор:
Zbornik Seminara za studije moderne umetnosti Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, 2023, 19, 123-135Издавач:
- Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu
Финансирање / пројекти:
- Projekat "Čovek i društvo u vreme krize" finansiran od strane Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu
Институција/група
Istorija umetnosti / History of ArtTY - JOUR AU - Gačić Ivanov, Jelena PY - 2023 UR - http://reff.f.bg.ac.rs/handle/123456789/5864 AB - Rešavanje stambene krize po okončanju Drugog svetskog rata predstavljalo je važan zadatak pa su, tom prilikom, angažovani eminentni stručnjaci, zaposleni pri državnim građevinskim preduzećima i projektantskim biroima. Mnogi od njih bili su pripadnici međuratne generacije arhitekata, prilagođeni novonastalom socijalnom i kulturološkom preokretu. Nadležni su prepoznali talenat arhitekte Branislava Marinkovića, respektabilnog međuratnog neimara, što mu je omogućilo da realizuje građevine prvenstveno namenjene arhitekturi stambene namene. Osmišljavao je paviljonske stambene grupacije socrealističke estetike, a kasnije stambene zgrade i solitere usaglašene sa tokovima autorske moderne arhitekture, zadržavajući svoj osoben autorski pečat. Otud ovaj rad predstavlja pionirsko istraživanje posleratnog opusa arhitekte Marinkovića koji do sada nije bio predmet temeljitijih istoriografskih tumačenja. AB - Resolving the housing crisis after the end of the Second World War was an important task when, on that occasion, eminent experts, employed by state construction companies and design bureaus, were hired. Many of them were members of the interwar generation of architects, adapted to the newly emerging social and cultural upheaval. The authorities recognized the talent of the architect Branislav Marinković, a respectable interwar builder, which enabled him to realize buildings primarily intended for residential architecture. He designed pavilion housing groups of socialist realist aesthetics, and later apartment buildings and solitaires harmonized with the currents of the author’s modern architecture, retaining his special authorial stamp. Hence, this work represents a pioneering research of the post-war work of the architect Marinković, which has not been the subject of more thorough historiographical research so far. PB - Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu T2 - Zbornik Seminara za studije moderne umetnosti Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu T1 - Rešavanje stambene krize u opusu arhitekte Branislava Marinkovića nakon Drugog svetskog rata T1 - Resolving the Housing Crisis in the Work of Architect Branislav Marinković after the Second World War EP - 135 IS - 19 SP - 123 DO - 10.18485/f_zsmu.2023.19.9 ER -
@article{ author = "Gačić Ivanov, Jelena", year = "2023", abstract = "Rešavanje stambene krize po okončanju Drugog svetskog rata predstavljalo je važan zadatak pa su, tom prilikom, angažovani eminentni stručnjaci, zaposleni pri državnim građevinskim preduzećima i projektantskim biroima. Mnogi od njih bili su pripadnici međuratne generacije arhitekata, prilagođeni novonastalom socijalnom i kulturološkom preokretu. Nadležni su prepoznali talenat arhitekte Branislava Marinkovića, respektabilnog međuratnog neimara, što mu je omogućilo da realizuje građevine prvenstveno namenjene arhitekturi stambene namene. Osmišljavao je paviljonske stambene grupacije socrealističke estetike, a kasnije stambene zgrade i solitere usaglašene sa tokovima autorske moderne arhitekture, zadržavajući svoj osoben autorski pečat. Otud ovaj rad predstavlja pionirsko istraživanje posleratnog opusa arhitekte Marinkovića koji do sada nije bio predmet temeljitijih istoriografskih tumačenja., Resolving the housing crisis after the end of the Second World War was an important task when, on that occasion, eminent experts, employed by state construction companies and design bureaus, were hired. Many of them were members of the interwar generation of architects, adapted to the newly emerging social and cultural upheaval. The authorities recognized the talent of the architect Branislav Marinković, a respectable interwar builder, which enabled him to realize buildings primarily intended for residential architecture. He designed pavilion housing groups of socialist realist aesthetics, and later apartment buildings and solitaires harmonized with the currents of the author’s modern architecture, retaining his special authorial stamp. Hence, this work represents a pioneering research of the post-war work of the architect Marinković, which has not been the subject of more thorough historiographical research so far.", publisher = "Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu", journal = "Zbornik Seminara za studije moderne umetnosti Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu", title = "Rešavanje stambene krize u opusu arhitekte Branislava Marinkovića nakon Drugog svetskog rata, Resolving the Housing Crisis in the Work of Architect Branislav Marinković after the Second World War", pages = "135-123", number = "19", doi = "10.18485/f_zsmu.2023.19.9" }
Gačić Ivanov, J.. (2023). Rešavanje stambene krize u opusu arhitekte Branislava Marinkovića nakon Drugog svetskog rata. in Zbornik Seminara za studije moderne umetnosti Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu.(19), 123-135. https://doi.org/10.18485/f_zsmu.2023.19.9
Gačić Ivanov J. Rešavanje stambene krize u opusu arhitekte Branislava Marinkovića nakon Drugog svetskog rata. in Zbornik Seminara za studije moderne umetnosti Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. 2023;(19):123-135. doi:10.18485/f_zsmu.2023.19.9 .
Gačić Ivanov, Jelena, "Rešavanje stambene krize u opusu arhitekte Branislava Marinkovića nakon Drugog svetskog rata" in Zbornik Seminara za studije moderne umetnosti Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, no. 19 (2023):123-135, https://doi.org/10.18485/f_zsmu.2023.19.9 . .