Kritika refleksivno-referencijalističke analize fenomenalnog znanja

Abstract

U ovom radu će biti razmatran pokušaj Džona Perija da se sadržaj fenomenalnog znanja analizira na način koji bi omogućio izbegavanje prigovora koji tvrdi da nededucibilnost ove vrste znanja iz fizikalnog znanja vodi ontološkom zaključku da fizikalizam mora biti pogrešna doktrina. U pitanju je pokušaj da se sadržaj fenomenalnog znanja odredi uz pomoć refleksivno-referencijalističke semantičke teorije koja omogućava da se porast u saznanju objasni bez uvođenja novih (nefizikalnih) činjenica na predmetnom nivou o kojima bi ovo novo znanje moglo biti. Argumentiraću u prilog tome da, čak i ako dopustimo da je slučaj fenomenalnog znanja samo još jedan slučaj prepoznavalačkog znanja, krajnji rezultat analize pati od neuklonjivih inkonzistentnosti, a ponuđena analiza sadržaja fenomenalnog znanja nije kompatibilna sa početnim pretpostavkama osnovne argumentacije.

The main concern of this paper is John Perry's attempt to analyze phenomenal knowledge in a way that avoids the objection which states that the non-deducibility of this kind of knowledge leads to the ontological conclusion that physicalism must be false. The attempt in question determines the content of phenomenal knowledge with a help of the reflexive-referential semantic theory which enables us to explain a growth in knowledge without introducing new (non-physical) facts on the subject matter level as the object of this new knowledge. I will argue that even on the assumption that the case of phenomenal knowledge is just another case of recognition knowledge, as Perry argues, the end result of the analysis suffers from unavoidable inconsistencies and the given analysis of the content of phenomenal knowledge proves to be incompatible with the basic assumptions of the central argumentation.