Reagovanje dece i odraslih na školsko nasilje
Reaction of children and adults to violence in school
Apstrakt
Cilj istraživanja je da opiše reagovanje učenika i odraslih koji rade u školi na nasilje. Reakcije na nasilje, usmereno detetu lično, razlikujemo od reakcija na nasilne scene kojima dete prisustvuje kao svedok. Analizirani podaci, prikupljeni upitnicima u okviru programa za borbu protiv nasilja, koji je 2005. godine pokrenuo UNICEF, obuhvataju odgovore 25.056 učenika i 4.793 odrasle osobe iz 71 škole u Srbiji. Rezultati pokazuju da učenici nekonzistentno reaguju na nasilje, i da u svom repertoaru imaju i konstruktivne i nekonstruktivne načine reagovanja. Polovina učenika je spremno da u slučaju ugroženosti traži pomoć drugih, a raširena su i ona reagovanja (uzvraćanje agresijom ili submisivnost) koji potkrepljuju dalje nasilje. Svaki deseti učenik koji je žrtva nasilja samo trpi i prikriva nasilje. U slučaju da su svedoci nasilja, 11% učenika se dosledno distancira od pomaganja. Učenici koji su žrtve nasilja ne osećaju se napušteno od vršnjaka, 73% je izjavilo da su im drugovi pomagali.... Mada sami odrasli visoko ocenjuju svoju spremnost i sposobnost reagovanja na nasilje, mere koje oni preduzimaju učenici ne ocenjuju dobro. U zaključku je obrazloženo kojim sve merama je moguće zaustaviti samoreprodukciju nasilnog ponašanja u školi i istaknuta je potreba za programima za prevenciju školskog nasilja koji bi se bazirali na uključivanju celokupnog školskog kolektiva, a posebno učenika.
The aim of this research is to describe the reaction of pupils and adults who work in school to violence. Reactions to violence, aimed at the child personally, have to be differentiated from the reactions to the violent scenes that the child witnesses. The analyzed data, collected in the questionnaires within the program of fighting violence which was started by UNICEF in 2005, comprise the answers of 25.056 pupils and 4.793 adults from 71 schools in Serbia. The results indicate that the pupils react to violence inconsistently and that in their repertoire they have both constructive and non-constructive ways of reacting. One half of the pupils are ready to seek help from others in case of being in danger, and widespread are also those reactions (answering by aggression or submissiveness) which substantiate further violence. Every tenth pupil who is a violence victim just tolerates and conceals violence. If they witness violence, 11% of the pupils consequently distance themselves from h...elping. The pupils who are violence victims do not feel abandoned by their peers, 73% of them said that their friends helped them. Although adults themselves estimate highly their own readiness and the ability to react to violence, the measures undertaken by them are not assessed well on the part of pupils. In the conclusion, there is the elaboration of all the measures which can be used to stop self-reproduction of violent behavior in school and the emphasis on the need for the programs for prevention of school violence which would be based on the inclusion of the whole school collective, and especially pupils.
Ključne reči:
školsko nasilje / reagovanje na nasilje / preventivne mere / school violence / reaction to violence / preventive measuresIzvor:
Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja, 2007, 39, 2, 347-366Izdavač:
- Institut za pedagoška istraživanja, Beograd
Finansiranje / projekti:
- Psihološki problemi u kontekstu društvenih promena (RS-MESTD-MPN2006-2010-149018)
Institucija/grupa
Psihologija / PsychologyTY - JOUR AU - Plut, Dijana AU - Popadić, Dragan PY - 2007 UR - http://reff.f.bg.ac.rs/handle/123456789/641 AB - Cilj istraživanja je da opiše reagovanje učenika i odraslih koji rade u školi na nasilje. Reakcije na nasilje, usmereno detetu lično, razlikujemo od reakcija na nasilne scene kojima dete prisustvuje kao svedok. Analizirani podaci, prikupljeni upitnicima u okviru programa za borbu protiv nasilja, koji je 2005. godine pokrenuo UNICEF, obuhvataju odgovore 25.056 učenika i 4.793 odrasle osobe iz 71 škole u Srbiji. Rezultati pokazuju da učenici nekonzistentno reaguju na nasilje, i da u svom repertoaru imaju i konstruktivne i nekonstruktivne načine reagovanja. Polovina učenika je spremno da u slučaju ugroženosti traži pomoć drugih, a raširena su i ona reagovanja (uzvraćanje agresijom ili submisivnost) koji potkrepljuju dalje nasilje. Svaki deseti učenik koji je žrtva nasilja samo trpi i prikriva nasilje. U slučaju da su svedoci nasilja, 11% učenika se dosledno distancira od pomaganja. Učenici koji su žrtve nasilja ne osećaju se napušteno od vršnjaka, 73% je izjavilo da su im drugovi pomagali. Mada sami odrasli visoko ocenjuju svoju spremnost i sposobnost reagovanja na nasilje, mere koje oni preduzimaju učenici ne ocenjuju dobro. U zaključku je obrazloženo kojim sve merama je moguće zaustaviti samoreprodukciju nasilnog ponašanja u školi i istaknuta je potreba za programima za prevenciju školskog nasilja koji bi se bazirali na uključivanju celokupnog školskog kolektiva, a posebno učenika. AB - The aim of this research is to describe the reaction of pupils and adults who work in school to violence. Reactions to violence, aimed at the child personally, have to be differentiated from the reactions to the violent scenes that the child witnesses. The analyzed data, collected in the questionnaires within the program of fighting violence which was started by UNICEF in 2005, comprise the answers of 25.056 pupils and 4.793 adults from 71 schools in Serbia. The results indicate that the pupils react to violence inconsistently and that in their repertoire they have both constructive and non-constructive ways of reacting. One half of the pupils are ready to seek help from others in case of being in danger, and widespread are also those reactions (answering by aggression or submissiveness) which substantiate further violence. Every tenth pupil who is a violence victim just tolerates and conceals violence. If they witness violence, 11% of the pupils consequently distance themselves from helping. The pupils who are violence victims do not feel abandoned by their peers, 73% of them said that their friends helped them. Although adults themselves estimate highly their own readiness and the ability to react to violence, the measures undertaken by them are not assessed well on the part of pupils. In the conclusion, there is the elaboration of all the measures which can be used to stop self-reproduction of violent behavior in school and the emphasis on the need for the programs for prevention of school violence which would be based on the inclusion of the whole school collective, and especially pupils. PB - Institut za pedagoška istraživanja, Beograd T2 - Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja T1 - Reagovanje dece i odraslih na školsko nasilje T1 - Reaction of children and adults to violence in school EP - 366 IS - 2 SP - 347 VL - 39 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_641 ER -
@article{ author = "Plut, Dijana and Popadić, Dragan", year = "2007", abstract = "Cilj istraživanja je da opiše reagovanje učenika i odraslih koji rade u školi na nasilje. Reakcije na nasilje, usmereno detetu lično, razlikujemo od reakcija na nasilne scene kojima dete prisustvuje kao svedok. Analizirani podaci, prikupljeni upitnicima u okviru programa za borbu protiv nasilja, koji je 2005. godine pokrenuo UNICEF, obuhvataju odgovore 25.056 učenika i 4.793 odrasle osobe iz 71 škole u Srbiji. Rezultati pokazuju da učenici nekonzistentno reaguju na nasilje, i da u svom repertoaru imaju i konstruktivne i nekonstruktivne načine reagovanja. Polovina učenika je spremno da u slučaju ugroženosti traži pomoć drugih, a raširena su i ona reagovanja (uzvraćanje agresijom ili submisivnost) koji potkrepljuju dalje nasilje. Svaki deseti učenik koji je žrtva nasilja samo trpi i prikriva nasilje. U slučaju da su svedoci nasilja, 11% učenika se dosledno distancira od pomaganja. Učenici koji su žrtve nasilja ne osećaju se napušteno od vršnjaka, 73% je izjavilo da su im drugovi pomagali. Mada sami odrasli visoko ocenjuju svoju spremnost i sposobnost reagovanja na nasilje, mere koje oni preduzimaju učenici ne ocenjuju dobro. U zaključku je obrazloženo kojim sve merama je moguće zaustaviti samoreprodukciju nasilnog ponašanja u školi i istaknuta je potreba za programima za prevenciju školskog nasilja koji bi se bazirali na uključivanju celokupnog školskog kolektiva, a posebno učenika., The aim of this research is to describe the reaction of pupils and adults who work in school to violence. Reactions to violence, aimed at the child personally, have to be differentiated from the reactions to the violent scenes that the child witnesses. The analyzed data, collected in the questionnaires within the program of fighting violence which was started by UNICEF in 2005, comprise the answers of 25.056 pupils and 4.793 adults from 71 schools in Serbia. The results indicate that the pupils react to violence inconsistently and that in their repertoire they have both constructive and non-constructive ways of reacting. One half of the pupils are ready to seek help from others in case of being in danger, and widespread are also those reactions (answering by aggression or submissiveness) which substantiate further violence. Every tenth pupil who is a violence victim just tolerates and conceals violence. If they witness violence, 11% of the pupils consequently distance themselves from helping. The pupils who are violence victims do not feel abandoned by their peers, 73% of them said that their friends helped them. Although adults themselves estimate highly their own readiness and the ability to react to violence, the measures undertaken by them are not assessed well on the part of pupils. In the conclusion, there is the elaboration of all the measures which can be used to stop self-reproduction of violent behavior in school and the emphasis on the need for the programs for prevention of school violence which would be based on the inclusion of the whole school collective, and especially pupils.", publisher = "Institut za pedagoška istraživanja, Beograd", journal = "Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja", title = "Reagovanje dece i odraslih na školsko nasilje, Reaction of children and adults to violence in school", pages = "366-347", number = "2", volume = "39", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_641" }
Plut, D.,& Popadić, D.. (2007). Reagovanje dece i odraslih na školsko nasilje. in Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja Institut za pedagoška istraživanja, Beograd., 39(2), 347-366. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_641
Plut D, Popadić D. Reagovanje dece i odraslih na školsko nasilje. in Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja. 2007;39(2):347-366. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_641 .
Plut, Dijana, Popadić, Dragan, "Reagovanje dece i odraslih na školsko nasilje" in Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja, 39, no. 2 (2007):347-366, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_641 .