Samopercepcija i percepcija budućnosti iz ugla maloljetnih delinkvenata

Abstract

U svim istorijskim epohama, uključujući onu čiji smo i mi savremenici, problematično ponašanje maloljetnika predmet je posebne društvene brige i tretmana. Iako postoji mnoštvo empirijskih dokaza koji potvrđuju da neke od sankcija koje se izriču maloljetnicima, npr. mjere zatvorene zaštite, ne daju dobre rezultate u pogledu njihove resocijalizacije, zakonodavaci i zagovornici kaznenih politika uporno insistiraju da se delinkventi podvrgnu upravo njima i za to pronalaze niz argumenata. Zalaganje za punitivniji pristup prema delinkventima proizilazi iz potrebe da se zaštite postojeće društvene vrijednosti, dok se u pogledu resocijalizacije maloljetnika adekvatniji načini tretmana stavljaju u drugi plan. Sve to ostavlja negativne posljedice: stopa recidivizma mladih pod zatvorenom zaštitom je izrazita, kao uostalom i vjerovatnoća da će razviti kriminalnu karijeru. Da bismo provjerili kako zatvaranje djeluje na maloljetnike i anticipirali moguće implikacije ovakvog tretmana, u ovoj smo se studiji bavili analizom samoopisa štićenika vaspitno-popravnog doma i time na koji naĉin oni zamišljaju da će izgledati njihov život u budućnosti. Takođe, zanimalo nas je kako neke porodične okolnosti i institucionalni kontekst koreliraju sa slikom o sebi i anticipacijom životnih ishoda. Teorijski okvir pronađen je u simboličkom interakcionizmu, a naša polazna istraživačka pretpostavka je da postoji značajna statistička povezanost između samopercepcije i percepcije budućnosti i: porodičnih (materijalni status i struktura) i institucionalnih okolnosti (stepena prilagođenosti na život u ustanovi, akademskog postignuća, dužine i režima boravka u domu). Osim toga, pretpostavili smo da samopercepcija ide ruku pod ruku sa anticipacijom budućnosti, te da postoji značajna povezanost između samoopisa i percepcije svog života kroz pet godina. Rečene hipoteze smo provjeravali na ukupnoj populaciji maloljetnih delinkvenata (153) kojima su izrečene mjere zatvorene zaštite u Vaspitno-popravnom domu u Kruševcu. Rezultati analize dijelom su potvrdili polazne pretpostavke, a mi smo ih interpretirali unutar teorijskog okvira simboličkog interakcionizma.

In all historical epochs, including the contemporary, the problematic behavior of minors is the subject of special social care and treatment. Although a lot of empirical evidence confirms that some of the sanctions imposed on minors, e.g. measures of closed protection, do not give good results in terms of their resocialization, legislators, and advocates of penal policies persistently insist that delinquents undergo exactly them and find several arguments for this. Advocacy for a more punitive approach towards delinquents stems from the need to protect existing social values, while in terms of juvenile resocialization, more adequate treatment methods are excluded. Negative consequences are expected: the recidivism rate of young people under closed protection is significant, as is the likelihood of developing a criminal career. To check how incarceration affects minors and to anticipate the possible implications of this treatment, we analyzed the self-descriptions of the inmates of the correctional facility and their perception of the future. Also, we were interested in how some family circumstances and institutional contexts correlate with self-image and anticipation of life outcomes. The theoretical framework of the study was found in symbolic interactionism, and our initial research assumption is that there is a significant statistical connection between self-perception and perception of the future and: family (material status and structure) and institutional circumstances (degree of adaptation to life in the institution, academic achievement, length, and stayat-institutional regime). In addition, we assumed that self-perception goes hand in hand with anticipation of the future and that there is a significant connection between self-description and perception of one's life in five years. We checked the hypotheses on the total population of juvenile delinquents (153) who were sentenced to closed protection measures in the Correctional Center in Kruševac. The results of the analysis partially confirmed the initial assumptions, and we interpreted them within the theoretical framework of symbolic interactionism.