Filozofija u doba pandemije: jedan primer iz antičke istorije

Abstract

Fear of death is one of the fundamental human emotions. Today’s experience with the SARS-CoV-2 virus pandemic is probably the most novel confirmation of this plain and simple truth. Can philosophy be of help in such situations? If it can, in what way? I attempt to answer by providing a historical distance, i.e., analysing the critical situation of 430 BC when the plague struck Athens. I scrutinise the Athenians’ mood and behaviour, as described by Thucydides, in the context of the fear of death, to which I then contrast Socrates’s con- duct at the time. Even in the situation of immediate existential threat from infection and death in war, Socrates did not act any different than he usually did, which – I argue – is to be explained by his belief system concerning death, but more importantly, is mainly due to the role philosophy had in his life.

Strah od smrti jedna je od temeljnih ljudskih emocija, koja posebno dolazi do izražaja u kriznim situacijama kao što su pandemije i ratovi. Iskustvo sa zarazom virusom SARS-CoV-2 to nam je još jednom potvrdilo. Može li filozofija da bude od pomoći? I na koji način? Vraćajući se u antiku, pokušavamo da odgovorimo na to pitanje usredsređujući se na pandemiju kuge, koja je zahvatila Atinu za vreme Pelo- poneskog rata. Posebno izdvajamo Tukididov opis raspoloženja i ponašanja Atinjana u to vreme i nastojimo da ga protumačimo u kontekstu straha od smrti. Istovremeno, tome suprotstavljamo primer Sokratovog ponašanja, koje se ni u situaciji neposredne egistencijalne ugroženosti od zaraze i ratne pogibije – kao ni kasnije, u iščekivanju smrtne kazne – ni po čemu nije razlikovalo od njegovog uobičajenog držanja. Taj fe- nomen objašnjavamo Sokratovim sistemom verovanja u vezi sa smrću, za koji tvrdi- mo da je velikim delom posledica uloge filozofije u njegovom životu.