Veterani pretorijanske garde u centralno-balkanskim provincijama
Veterans of the Praetorian guard in the central Balkan provinces
Abstract
Epigrafska građa iz Trakije, Makedonije, Donje i Gornje Mezije svedoči da su se nekadašnji pretorijanci tokom Principata (I-III vek nove ere), posle časnog otpusta iz vojske, naseqavali u pomenutim provincijama. Većina veterana pripada grupi vojnika koji su se vratili u zavičaj. Takvi slučajevi su najbrojniji u Trakiji i Donjoj Meziji, a posvedočeni su i u Gornjoj Meziji i Makedoniji. Kako je većina vojnika služila u III veku, treba ih povezati sa reorganizacijom pretorijanske garde pod Septimijem Severom. Od vlade ovog cara, pretorijanske kohorte su regrutovane prevashodno u dunavskim provincijama, pre svega među Ilirima i Tračanima. Ova promena je svakako uticala na povećanje broja veterana koji su se posle završetka vojne službe vratili u zavičaj u pomenutim provincijama. NJihov izbor je lako objasniti - više su voleli da se vrate u okruženje koje su poznavali, nego da ostanu u Rimu ili Italiji, gde je život bio skup. Izvestan broj bivših pretorijanaca regrutovanih u drugim oblastim...a Carstva odlučio je da se naseli u Meziji i Trakiji. NJihov izbor nije lako objasniti. Moguće je da su neki od njih učestvovali u naseqavanju iussu principis, dok su drugi ostali na mestu službe. U prvu kategoriju bi po svoj prilici trebalo uvrstiti Antonija Marija iz druge pretorijanske kohorte, regrutovanog u Pelagoniji u Makedoniji. On je mogao biti među veteranima naseqenim na teritoriji Skupa prilikom osnivanja kolonije pod Flavijevcima (IMS VI 33). Gaj Julije Grato, regrutovan u Beritu u Siriji, možda je pod Klaudijem dobio zemqu na teritoriji Filipopolisa u Trakiji (AE 2001, 1750). Sudeći prema mestu nalaza vojničkih diploma, dvojica veterana iz severne Italije (CIL HVI 21), odnosno Frigije (CIL HVI 145) nastanila su se u Tomima i Histriji u Donjoj Meziji. Moguće je da su odlučili da ostanu u gradovima u kojima su izvesno vreme boravili kao aktivni vojnici vršeći određene dužnosti. U slučaju dvojice veterana nastanjenih u Makedoniji (Sandanski: AE 1975, 764; Dijum: ILGR 189), nije bilo moguće utvrditi razloge koji su ih podstakli na taj izbor posle otpusta. Epigrafska građa iz Mezije Makedonije i Trakije pruža malo podataka o porodičnom i socijalnom statusu nekadašnjih pretorijanaca. Iako su zasnivali porodice, o poreklu njihovih supruga može se malo toga zakqučiti. Sudeći prema onomastici, dve žene su bile tračkog porekla (CIL III 13734; AE 1998, 1140). Epigrafski spomenici ukazuju da su veterani pretorijanske garde uživali veliki ugled u gradovima i zajednicama u kojima su živeli. Neki od njih su učestvovali u gradskoj upravi, kao magistrati. Takvi slučajevi posvedočeni su u II veku u Eskusu (ILBulg 66: aedilis, duovir) i Dijumu (ILGR 189: quinquennalis). Činjenica da su nekadašnji pretorijanci podizali nadgrobne spomenike, posvećivali žrtvenike i svetilišta rimskim i tračkim božanstvima ukazuje da su pripadali relativno imućnim slojevima stanovništva.
Praetorian veterans living in the central Balkan provinces fall into two distinct groups, according to the motives that guided them to settle there. The majority had simply decided to return to their homes. The second group consists of soldiers originating in other parts of the Empire. Some of them might have received land-grants during the first century A.D., while others possibly went back to where they had served for a certain time.
Keywords:
veterans / Thrace / Praetorian guard / Moesia / MacedoniaSource:
Zbornik Matice srpske za klasične studije, 2009, 11, 107-121Publisher:
- Matica srpska - Odeljenje za književnost i jezik, Novi Sad
Institution/Community
Istorija / HistoryTY - JOUR AU - Ferjančić, Snežana PY - 2009 UR - http://reff.f.bg.ac.rs/handle/123456789/905 AB - Epigrafska građa iz Trakije, Makedonije, Donje i Gornje Mezije svedoči da su se nekadašnji pretorijanci tokom Principata (I-III vek nove ere), posle časnog otpusta iz vojske, naseqavali u pomenutim provincijama. Većina veterana pripada grupi vojnika koji su se vratili u zavičaj. Takvi slučajevi su najbrojniji u Trakiji i Donjoj Meziji, a posvedočeni su i u Gornjoj Meziji i Makedoniji. Kako je većina vojnika služila u III veku, treba ih povezati sa reorganizacijom pretorijanske garde pod Septimijem Severom. Od vlade ovog cara, pretorijanske kohorte su regrutovane prevashodno u dunavskim provincijama, pre svega među Ilirima i Tračanima. Ova promena je svakako uticala na povećanje broja veterana koji su se posle završetka vojne službe vratili u zavičaj u pomenutim provincijama. NJihov izbor je lako objasniti - više su voleli da se vrate u okruženje koje su poznavali, nego da ostanu u Rimu ili Italiji, gde je život bio skup. Izvestan broj bivših pretorijanaca regrutovanih u drugim oblastima Carstva odlučio je da se naseli u Meziji i Trakiji. NJihov izbor nije lako objasniti. Moguće je da su neki od njih učestvovali u naseqavanju iussu principis, dok su drugi ostali na mestu službe. U prvu kategoriju bi po svoj prilici trebalo uvrstiti Antonija Marija iz druge pretorijanske kohorte, regrutovanog u Pelagoniji u Makedoniji. On je mogao biti među veteranima naseqenim na teritoriji Skupa prilikom osnivanja kolonije pod Flavijevcima (IMS VI 33). Gaj Julije Grato, regrutovan u Beritu u Siriji, možda je pod Klaudijem dobio zemqu na teritoriji Filipopolisa u Trakiji (AE 2001, 1750). Sudeći prema mestu nalaza vojničkih diploma, dvojica veterana iz severne Italije (CIL HVI 21), odnosno Frigije (CIL HVI 145) nastanila su se u Tomima i Histriji u Donjoj Meziji. Moguće je da su odlučili da ostanu u gradovima u kojima su izvesno vreme boravili kao aktivni vojnici vršeći određene dužnosti. U slučaju dvojice veterana nastanjenih u Makedoniji (Sandanski: AE 1975, 764; Dijum: ILGR 189), nije bilo moguće utvrditi razloge koji su ih podstakli na taj izbor posle otpusta. Epigrafska građa iz Mezije Makedonije i Trakije pruža malo podataka o porodičnom i socijalnom statusu nekadašnjih pretorijanaca. Iako su zasnivali porodice, o poreklu njihovih supruga može se malo toga zakqučiti. Sudeći prema onomastici, dve žene su bile tračkog porekla (CIL III 13734; AE 1998, 1140). Epigrafski spomenici ukazuju da su veterani pretorijanske garde uživali veliki ugled u gradovima i zajednicama u kojima su živeli. Neki od njih su učestvovali u gradskoj upravi, kao magistrati. Takvi slučajevi posvedočeni su u II veku u Eskusu (ILBulg 66: aedilis, duovir) i Dijumu (ILGR 189: quinquennalis). Činjenica da su nekadašnji pretorijanci podizali nadgrobne spomenike, posvećivali žrtvenike i svetilišta rimskim i tračkim božanstvima ukazuje da su pripadali relativno imućnim slojevima stanovništva. AB - Praetorian veterans living in the central Balkan provinces fall into two distinct groups, according to the motives that guided them to settle there. The majority had simply decided to return to their homes. The second group consists of soldiers originating in other parts of the Empire. Some of them might have received land-grants during the first century A.D., while others possibly went back to where they had served for a certain time. PB - Matica srpska - Odeljenje za književnost i jezik, Novi Sad T2 - Zbornik Matice srpske za klasične studije T1 - Veterani pretorijanske garde u centralno-balkanskim provincijama T1 - Veterans of the Praetorian guard in the central Balkan provinces EP - 121 IS - 11 SP - 107 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_905 ER -
@article{ author = "Ferjančić, Snežana", year = "2009", abstract = "Epigrafska građa iz Trakije, Makedonije, Donje i Gornje Mezije svedoči da su se nekadašnji pretorijanci tokom Principata (I-III vek nove ere), posle časnog otpusta iz vojske, naseqavali u pomenutim provincijama. Većina veterana pripada grupi vojnika koji su se vratili u zavičaj. Takvi slučajevi su najbrojniji u Trakiji i Donjoj Meziji, a posvedočeni su i u Gornjoj Meziji i Makedoniji. Kako je većina vojnika služila u III veku, treba ih povezati sa reorganizacijom pretorijanske garde pod Septimijem Severom. Od vlade ovog cara, pretorijanske kohorte su regrutovane prevashodno u dunavskim provincijama, pre svega među Ilirima i Tračanima. Ova promena je svakako uticala na povećanje broja veterana koji su se posle završetka vojne službe vratili u zavičaj u pomenutim provincijama. NJihov izbor je lako objasniti - više su voleli da se vrate u okruženje koje su poznavali, nego da ostanu u Rimu ili Italiji, gde je život bio skup. Izvestan broj bivših pretorijanaca regrutovanih u drugim oblastima Carstva odlučio je da se naseli u Meziji i Trakiji. NJihov izbor nije lako objasniti. Moguće je da su neki od njih učestvovali u naseqavanju iussu principis, dok su drugi ostali na mestu službe. U prvu kategoriju bi po svoj prilici trebalo uvrstiti Antonija Marija iz druge pretorijanske kohorte, regrutovanog u Pelagoniji u Makedoniji. On je mogao biti među veteranima naseqenim na teritoriji Skupa prilikom osnivanja kolonije pod Flavijevcima (IMS VI 33). Gaj Julije Grato, regrutovan u Beritu u Siriji, možda je pod Klaudijem dobio zemqu na teritoriji Filipopolisa u Trakiji (AE 2001, 1750). Sudeći prema mestu nalaza vojničkih diploma, dvojica veterana iz severne Italije (CIL HVI 21), odnosno Frigije (CIL HVI 145) nastanila su se u Tomima i Histriji u Donjoj Meziji. Moguće je da su odlučili da ostanu u gradovima u kojima su izvesno vreme boravili kao aktivni vojnici vršeći određene dužnosti. U slučaju dvojice veterana nastanjenih u Makedoniji (Sandanski: AE 1975, 764; Dijum: ILGR 189), nije bilo moguće utvrditi razloge koji su ih podstakli na taj izbor posle otpusta. Epigrafska građa iz Mezije Makedonije i Trakije pruža malo podataka o porodičnom i socijalnom statusu nekadašnjih pretorijanaca. Iako su zasnivali porodice, o poreklu njihovih supruga može se malo toga zakqučiti. Sudeći prema onomastici, dve žene su bile tračkog porekla (CIL III 13734; AE 1998, 1140). Epigrafski spomenici ukazuju da su veterani pretorijanske garde uživali veliki ugled u gradovima i zajednicama u kojima su živeli. Neki od njih su učestvovali u gradskoj upravi, kao magistrati. Takvi slučajevi posvedočeni su u II veku u Eskusu (ILBulg 66: aedilis, duovir) i Dijumu (ILGR 189: quinquennalis). Činjenica da su nekadašnji pretorijanci podizali nadgrobne spomenike, posvećivali žrtvenike i svetilišta rimskim i tračkim božanstvima ukazuje da su pripadali relativno imućnim slojevima stanovništva., Praetorian veterans living in the central Balkan provinces fall into two distinct groups, according to the motives that guided them to settle there. The majority had simply decided to return to their homes. The second group consists of soldiers originating in other parts of the Empire. Some of them might have received land-grants during the first century A.D., while others possibly went back to where they had served for a certain time.", publisher = "Matica srpska - Odeljenje za književnost i jezik, Novi Sad", journal = "Zbornik Matice srpske za klasične studije", title = "Veterani pretorijanske garde u centralno-balkanskim provincijama, Veterans of the Praetorian guard in the central Balkan provinces", pages = "121-107", number = "11", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_905" }
Ferjančić, S.. (2009). Veterani pretorijanske garde u centralno-balkanskim provincijama. in Zbornik Matice srpske za klasične studije Matica srpska - Odeljenje za književnost i jezik, Novi Sad.(11), 107-121. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_905
Ferjančić S. Veterani pretorijanske garde u centralno-balkanskim provincijama. in Zbornik Matice srpske za klasične studije. 2009;(11):107-121. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_905 .
Ferjančić, Snežana, "Veterani pretorijanske garde u centralno-balkanskim provincijama" in Zbornik Matice srpske za klasične studije, no. 11 (2009):107-121, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_905 .