Basic psychological needs and academic and performance outcomes at the higher music education

Abstract

Having in mind that „humans are continually motivated to pursue activities that satisfy basic human needs” (Evans et al., 2012, 4), it is justifiable to ask whether higher music education helps young musicians to satisfy their Basic Psychological Needs (BPNs) for Autonomy, Relatedness and Competence (Deci & Ryan, 2000). This study aimed to investigate the relationship between BPNs and academic and performance outcomes at the higher music education, to determine whether BPNs fulfilment can be predicted by performance experience in different musical settings (solo, chamber, orchestra), as well as possible differences between performing and theoretical modules students. The findings show that psychological needs for Competence satisfaction and Autonomy are the main carriers of young musicians’ well−being when performance matters, especially solo.

Imajući u vidu da su „ljudi kontinuirano motivirani za bavljenje aktivnostima koje zadovoljavaju osnovne ljudske potrebe” (Evans i sur., 2012, str. 4), opravdano je postaviti pitanje pomaže li visoko glazbeno obrazovanje mladim glazbenicima u zadovoljavanju osnovnih psiholoških potreba (engl. Basic Psychological Needs; BPN) za autonomijom, povezanošću i kompetencijom (Deci i Ryan, 2000). Cilj je ovoga istraživanja bio istražiti povezanost između BPN−a i akademskih ishoda te utvrditi je li iskustvo izvedbe u različitim glazbenim okruženjima (solističko, komorno, orkestar) prediktor zadovoljenja osnovnih psiholoških potreba, kao i koje su moguće razlike između skupina studenata upisanih u izvedbene i teorijske module. Skala zadovoljenja i frustracije osnovnih psiholoških potreba (engl. The Basic psychological need satisfaction and frustration scale, BPNSF Scale; Chen i sur., 2015) primijenjena je na prigodnome uzorku od 375 studenata preddiplomskih i poslijediplomskih studija glazbe na fakultetima u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Visoki rezultati na supskalama zadovoljstva skale BPNSF i relativno niski rezultati na supskalama frustracije impliciraju da su osnovne psihološke potrebe studenata visokoga glazbenog obrazovanja ispunjene, što bi moglo ukazivati na općenito visoku razinu dobrobiti koju ti student ostvaruju. Kad je riječ o ishodima obrazovnoga procesa, naši rezultati pokazuju da potreba za kompetencijom pozitivno predviđa uspjeh u glavnome glazbenom predmetu, dok frustracija kompetencije negativno predviđa uspjeh. Osjećaji kompetentnosti i autonomije predviđaju samoprocijenjeni uspjeh u glazbi, što je vrijedan rezultat jer ukazuje na to da zadovoljenje nečijih psiholoških potreba dovodi do većega samopoštovanja, što pak vodi do daljnjega ulaganja u ispunjavanje ciljeva povezanih s glazbom. Naši podaci pokazuju da više javnih nastupa (osobito solističkih te s orkestrom) pridonosi većemu osjećaju samoaktualizacije, ekspertnosti i ovladanosti kompetencijama te većemu doživljavanju sebe voljnom, kongruentnijom i integriranijom osobom (Ryan i Deci, 2017, 11). Rezultati naglašavaju ulogu obrazovnoga sustava u podržavanju razvoja glazbenih vještina i znanja studenata. Zanimljivo je da su rezultati pokazali da je potreba za autonomijom u većoj mjeri zadovoljena kod studenata koji su uključeni u izvedbeni modul. To bi moglo značiti da su studenti koji odaberu karijeru bez izvedbe manje zadovoljni prilikama koje imaju u visokome glazbenom obrazovanju za „doživljavanje svojega ponašanja kao samoodređenoga” (Ryan i Deci, 2000, str. 70), što nas tjera na propitivanje njihova osjećaja dobrobiti tijekom studiranja i profesionalnoga bavljenja glazbom. Zaključno, rezultati pokazuju da su psihološka potreba za autonomijom i zadovoljenje potrebe za kompetencijom primarni nositelji dobrobiti mladih glazbenika kada je riječ o izvedbi, osobito onoj solističkoj. S druge strane, zbog utvrđene samodovoljnosti glazbenika (Kemp, 1996), čini se da oni ne moraju osjećati pripadnost i povezanost s društvenim glazbenim poljem i sa svojom neposrednom okolinom da bi se percipirali uspješnima u glazbi.